Od drevnog Egipta i stare Grčke, tisućama godina unazad, živjelo se bez nafte i plina, bez vozila i interneta, ali se nije živjelo bez vode. Osnovne zajednice svake civilizacije okrupnjivale su se oko rijeka odnosno mora, pa tako svaki veći grad, pa čak i naselje, leži na nekoj rijeci i/ili više njih. Stoga je zaista istinita tvrdnja da je voda jedna od temelja opstanka civilizacije.
Što je VODA? Kao što znamo, vodi pripada ključna važnost za nastanak i održivost života na Zemlji. Voda je uz ugljik i kisik odlučujuća za stvaranje biomase fotosintezom. Voda je činitelj društva i značajan sastavni dio stanica ljudskog organizma. Voda je nužna za održavanje higijene. Voda je katalizator, posrednik za razmjenu tvari u kemijskim procesima i tjelesnim funkcijama. Ona je kriterij gospodarskog razvitka i sirovina za preradu u proizvodnim pogonima različitih industrija, posebice u talionicama. Voda je nositelj potencijalne i kinetičke energije i upotrebljava za dobivanje električne energije. Voda je najrasprostranjenije otapalo na Zemlji i kreator, stvaratelj krajolika; jezera, močvare, mlake i bare nastale su radom vode, ona je modifikator reljefa. Voda je regulator topline na Zemlji. Morske struje vrše vrlo važnu ulogu u izjednačavanju temperaturnih razlika između ekvatora i polarnih krajeva na južnoj i sjevernoj polutci. Voda na Zemlji, točnije njezin geografski razmještaj, ovisi o prijenosu vodene pare u atmosferi. Voda mijenja agregatna stanja i na taj se način troše ili oslobađaju znatne količine skrivene energije potrebne za ostale atmosferske procese koji su odlučujući za život.
Kada bi zalihe slatke vode na Zemlji bile u skladu s geografskom raspodjelom stanovništva, i pri sadašnjem stupnju korištenja vode po stanovniku, vode bi bilo za 20 milijardi ljudi.
Najugroženiji dijelovi svijeta su prostori Azije i Afrike u aridnim predjelima, gdje je evaporacija (sveobuhvatno isparavanje) veće od količine godišnjih padalinama. Dugogodišnje iskustvo pokazuje da oskudica vode započinje u jednom kraju kada je izvađena količina vode prešla 10% godišnje količine padalina. Krajem 20. stoljeća više od 40% svjetskog pučanstva preživljavalo je tzv. «vodeni stres». To je bilo u predjelima gdje je godišnja ponuda vode po stanovniku manja od 1000 kubičnih metara.
Koliko ima pitke vode u svijetu i u Hrvatskoj
Na planeti Zemlji ima milijardu i 400 milijuna kubnih kilometara vode, ali od tog golemog iznosa samo 2,5% ili svega 35 milijuna kubnih kilometara predstavlja pitka voda. Voda je po mišljenju stručnjaka najveća žrtva nekontroliranog industrijskog rasta ili tzv napretka. U zadnjih 100 godina potrošnja pitke vode razvija se po stopi koja je dva puta veća od stope rasta populacije. To drugim riječima znači da će se u idućih 20 godina npr potrebe za pitkom vodom povećati za 650%. Kada bismo pokušali izračunati po najčešće korištenoj metodi, a to znači da se izračuna ona količina vode koja padne na tlo i tome se pridoda količina vode koja dolazi iz drugih zemalja, tu je Hrvatska u izuzetno dobrom položaju. Ako bismo to računali po glavi stanovnika, onda smo treći u Europi, i dvadeset deveti u svijetu, ali ako računamo po površini teritorija, onda smo prvi u Europi po zalihama vode i treći u svijetu. Ispred nas je samo Bangladeš, kao država s najviše vode po površini, zbog velikih dotoka iz Indije i s Himalaja, i, interesantno, druga zemlja na svijetu je Libanon. Iako je riječ o pustinjskoj zemlji, no male površine i jakih kiša i bujica tijekom zimskog perioda. Ako bi se gledalo po površini, onda gubimo primat i u Europi, zbog rijetke naseljenosti skandinavskih zemalja: Norveške, Finske…
njih 50 godina došlo je do čak 37 ratnih sukoba oko vode od kojih čak 27 njih se tiču Izraela i Sirije glede voda Jordana i Jarmuka. Najveći rizici izbijanja ratova za vodu nalaze se u i onako već opasnoj zoni svijeta koja se zove Bliski Istok. Izraelska okupacija Zapadne obale ali i Golanske visoravni pored ostalog objašnjava se, a Izraelska vlada to ne krije, potrebom za dovoljnom količinom vode. Drugo potencijalno opasno žarište sukoba oko vode u tom dijelu svijeta jeste granično područje Turske, Iraka i Sirije, sukoba oko kontrole vode Eufrata i Tigrisa. Turska naime drži ključeve vodo-snabdijevanja svojih susjeda a u ime razvitka svog Anadolijskog jugoistoka gradi brojne brane, pa je 1990 godine punjenje jezera i brane Ataturk izazvalo bilo isušenje gornjeg dijela Eufrata u trajanju od mjesec dana, s dramatičnim posljedicama po Iračku i Sirijsku poljoprivredu. I druga područja su potencijalno eksplozivna. Sudan, Etiopija i Egipat oko voda Nila ili sukob u zapadnoj Africi između Mauritanije i Senegala oko kontrole vode rijeke Senegal, te u centralnoj Aziji. U manjoj mjeri takav sukob postoji u odnosima između Meksika i SAD-a oko rijeke Kolorado. Prema procjenama UN-a a i autora ovog teksta, jedna od najvećih kriza (ratnih i ekonomskih) je predvidiva za pitku vodu s Himalajskog sliva, koju dijele Indija i Pakistan – zemlje koje su tradicionalno u sukobu- preko 1,1 milijarda ljudi, odnosno šestina svjetske populacije.
Globalni pogled na problem
Prema UN-u, 1 milijarda ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravstveno ispravnoj vodi za piće, a 2,4 milijarde trenutno nema pristup vodi za održavanje higijene niti kanalizaciju; a također svake godine u svijetu umre 8 milijuna ljudi, od toga 2 milijuna djece, od bolesti prouzročenih pijenjem prljave vode. U posljednjih 30 godina poljoprivredna proizvodnja povećala se više od 100%, a 3/4 ukupno potrošene vode troši se za poljoprivrednu proizvodnju Nedostatak vode znači nesigurnost proizvodnje hrane, siromaštvo glad i širenje zaraznih bolesti, ali predstavlja i odličnu priliku za zaradu transnacionalnih kompanija koje se bave vodom. Procjenjuje se da oko pola milijardi ljudi ovisi o privatnim korporacijama za proizvodnju vode.
Činjenice o Hrvatskoj
Hrvatska se još uvijek svrstava u red vodom bogatijih zemalja jer ima dovoljno slatke vode dobre kvalitete. Prema izvještaju UNESCA, koje je obuhvatilo 188 država, Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodom na petom mjestu u Europi tj. 42. u svijetu. 80% stanovništva Hrvatske priključeno je na javni sustav vodovoda, a samo 40% ( u gradovima 75%) na sustav javne odvodnje ili kanalizacije. Situacija s pročišćavanjem otpadnih voda više je nego zabrinjavajuća, jer je takvim sustavima obuhvaćeno 12 % stanovništva Hrvatske. Izgrađeno je samo 82 uređaja za pročišćavanje. Otpadne vode koje utječu u naše rijeke bez pročišćavanja sadržavaju puno sredstava za pranje i čišćenje, umjetnih gnojiva, pesticida, teških metala, patogenih mikroorganizama i ostalih opasnih i otrovnih tvari i predstavljaju izravnu opasnost za ekološki i sanitarni status svojih prijemnika. Cilj kojem će Republika Hrvatska težiti do 2015. godine postizanje je 65% priključenosti na sustav javne odvodnje, odnosno 41% priključenosti stanovništva na sustav pročišćavanja otpadnih voda. 
Da li vode ima dovoljno ?
Iako se stalno govori o vodi, treba postaviti pitanje da li su zaista prave osnove svih katastrofičnih predviđanja, budući da smo usmjereni na manje od 2% vode na Zemlji, i ako globalno postoji jedan takav neiskorišten resurs, neutemeljeno je govoriti o katastrofi. Današnja tehnologija napreduje iz dana u dan, pa već sada postoje moderni sustavi desalinizacije na temelju membrana, koji koriste relativno malo energije i sve su jeftiniji. Bogate arapske zemlje koje si mogu priuštiti tu tehnologiju dio vode desaliniziraju iz mora. Kupljenom tehnologijom i velikim cjevovodima od nekoliko tisuća kilometara, u stanju će biti isporučiti vodu bilo kamo u svijetu – jer kada nestane nafte i plina, a to će biti „uskoro“ za 200 -300 godina, voda će biti glavni biznis. Jer u bivšem SSSR-u ogromne količine podzemne vode leže potpuno neiskorištene, kao i u Južnoj Americi. Problem nije, dakle, u količini vode, nego u preraspodjeli novaca u svijetu. Već danas imate pojavu ekoloških izbjeglica u Africi i u nekim dijelovima Azije. Zbog velikih suša ljudi moraju napuštati svoje domove. Međutim, to je stvar siromaštva i globalističke politike, tako da se u „zapadnim zemljama“ takva kriza ne može očekivati jer se ne može očekivati veliki porast broja stanovnika, pored toga se grade sustavi pročišćavanja vode, i treće, smanjuje se primjena tih agrotehničkih sredstava, pa će te vode biti manje zagađivane nego što je to danas. Veliki su problem nerazvijene zemlje u svijetu, gdje se pustinje šire, a ne postoje financijske mogućnosti za sprečavanje toga. U takvim su područjima česti ratovi za vodu, kojih je bilo i kroz povijest, recimo, sukob Sirije i Izraela je sukob oko vode.
Gdje su rješenja ?
Odavno je voda prestala biti javno dobro i postala proizvod – ona se reklamira, aromatizira, pakira se u različite oblike i forme – reklamira se zdravom notom i na kraju – ima cijenu. A to je krivo. Jer koliko košta čaša vode u pustinji, ili dah svježeg zraka. Ljudi su zbog straha od nestašice (umjetne ili realne – budućnost će prikazati) vode, komercijalizirali prirodno dobro. I sada se javlja paradoks, da su u istom trenutku gubici distribucije pitke vode u Hrvatskoj 50% (u Zagrebu su dnevni gubici 300 milijuna litara!!!) sa druge strane istu (ili vrlo sličnu- ali pitku) vodu plaćamo 300 do 500 puta skuplje u trgovinama. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ljudi kada bi im rekli da ih jedno ispiranje vodokotlića „košta“ 30 kuna (koliko je cijena „bakse“ vode u dućanu) ili da obično godišnje kapanje slavine „košta“ nekoliko desetaka tisuća kuna (po dućanskim cijenama)- jer upravo nam to tržište nameće. A u takvim relacijama, neće se pitkom vodom prati gradske ulice, ispirati toaleti i sl. a vode će, s obzirom na kapacitete i uvjete korištenja biti za „milijun“ godina.
Bez priključaka
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) bez priključaka na zdravu pitku vodu bilo je 1,1 milijarda stanovnika, a bez priključaka na sanitarije 2,4 milijarde stanovnika. Čak 90% tog stanovništva živi u Africi i što je još tragičnije isti postotak odnosi se na djecu do 5 godina. Na temelju predviđanja Ujedinjenih naroda do 2025. godine više od 2/3 svjetskog stanovništva živjet će u naseljima s naglašenom oskudicom vode.
Podaci
Međunarodna rasprava o globalnoj krizi vode objavila je niz vrlo zanimljivih podataka, koji se mogu sažeti u sljedećim točkama:
-
1. Svakih osam sekundi umire jedno dijete od bolesti zbog pomanjkanja vode
-
2. 50% stanovništva zemalja slabijeg gospodarskog razvitka trpi od jedne ili više bolesti zbog nedovoljne opskrbljenosti vodom, 80% bolesti stanovnika tih zemalja uzrokovano je onečišćenjem vode za piće.
-
3. Voda za piće posljednji je izvor za život.
-
4. Upravljanje s izvorima vode trebalo bi obuhvatiti sve grupe korisnika, od planera do političara.
-
5. Voda bi trebala biti priznata kao gospodarsko dobro.
-
6. 1 gram pesticida dovoljan je da se onečisti 10 milijuna litara vode!
-
Koliko ima vode? Prema podacima o obnovljivim zalihama slatke vode koje je za 163 zemlje svijeta prikupio i kompilirao P.H. Gleick (1998) za potrebe FAO-a 11,04 % zemalja raspolaže s manje od 1000 m3 vode po stanovniku godišnje, što se smatra gornjom granicom siromaštva, kada je riječ o vodoopskrbi u najširem smislu te riječi. U 38,65 % zemalja raspoložive godišnje zalihe slatke vode kreću se između 1000 i 5000 m3 po stanovniku, a ta se količina smatra nedovoljnom u sušnim godinama. Dovoljnom količinom slatke vode, koja se kreće između 5000 i 10000 m3 po stanovniku godišnje, raspolaže 13,49 % zemalja, dok 36,81 % zemalja obiluje vodom raspolažući s više od 10.000 m3 godišnje po stanovniku. Hrvatska prema istoj metodologiji izračuna raspolaže s visokih 32 818 m3/stan. godišnje obnovljivih zaliha vode što je svrstava među vodom najbogatijih 30 zemalja u svijetu, odnosno na vrlo visoko treće mjesto u Europi.
