Osnovna škola Čazma

U svijetu je poznato 1,8 milijuna različitih biljnih i životinjskih vrsta, priopćeno je iz Ujedinjenih naroda. Ipak, ukupan broj vrsta koje žive na našem planetu znatno je veći, znanstvenici procjenjuju da je riječ o 13 milijuna vrsta. Svake godine znanstvenici u prosjeku otkrivaju preko 15 000  - 17 000 novih biljnjih i životinjskih vrsta na našem planetu.

Samo u Popisu podmorskog života, koji je prvi pokušaj da se napravi konačni spisak svih vrsta biljaka i životinja koje žive u moru, navodi se da je identificirano gotovo 250.000 vrsta, a predviđa se da ih ispod površine još najmanje 750.000 čeka da bude otkriveno.

Znanstvenici su do sada otkrili i klasificirali 1,7 milijuna vrsta (1,3 milijuna životinjskih vrsta). Na temelju novih metoda procjenjuje se da naš planet nastanjuje oko 9 milijuna biljnih i životinjskih vrsta. To znači da otprilike 90 posto svih vrsta na planeti tek treba biti otkriveno.

Neke nove vrste životinja:
ŽABA "PINOKIO" - otkrivena 2008.
 

Vrsta žabe, koja izgleda kao Pinokio, otkrivena je slučajno 2008. godine, kada je uskočila u torbu herpetologa Paula Olivera, dok je istraživao planine Foja (Pokrajina Papua u Indoneziji), u potrazi za novim vrstama vodozemaca. Ove žabe gotovo nikada ne napuštaju krošnje drveća, a nos mužjaka stoji uspravno samo kada se oglašavaju. Imaju mogućnost i napuhati svoj "nos".

PAUK "VEGETARIJANAC" - otkriven 2009.

U Srednjoj Americi je okriven pauk Bagheera kiplingi, koji se hrani isključivo biljnom hranom, za razliku od ostalih pripadnika svoje vrste. Glavna hrana su mu izrasline na bagremu, a tek ponekad posegne za ličinkom mrava koji žive u simbiozi s bagremom.

Ova je vrsta specifična i po tome što su jedini pauci kod kojih se mužjak brine o mladima. Mužjak pomaže ženki u čuvanju gnijezda.

Najmanja zmija na svijetu

Ona je sušta suprotnost mrežastom pitonu, najdužoj zmiji na svijetu koja živi u jugoistočnoj Aziji, a može se protegnuti i do 10 metara dužine. Naime, Leptotyphlops carlae najmanja je zmija na svijetu. Duga je 100 milimetara, a tanka poput špageta. Živi na otoku Barbadosu, gdje ju je u jednoj šumi 2006. godine otkrio evolucijski biolog Blair Hedges sa Sveučilišta Pennsylvania. Hedges je poznat po tome što je otkrio i najmanju žabu te najmanjeg guštera na svijetu.

MAJMUN "KIHAJUĆI" - otkriven 2010.
 

U zabačenom predjelu šuma Burme (Myanmar), na visini od preko 3000 metara, otkrivena je nova vrsta majmuna koji kišu kada pada kiša. Ovi majmuni (Rhinopithecus stryker) neobično izvrnutog nosa, dugački skoro 60 centimetara i s repom dužim od tijela, najveći su majmuni takve vrste u svijetu. Znanstvenici raspolažu s malo podataka o ovom crnom majmunu s bijelom bradom, no lokalni stanovnici tvrde kako ih se može lako pronaći jer kad počne padati kiša oni nezaustavljivo kišu. Naime, zbog jako prćastog nosa postoji opasnost da im se u njega ulije voda pa za vrijeme kiše ovi majmuni sjede s glavom spuštenom između nogu.

MORSKI PUŽ "PALAČINKA" - otkriven 2011.
 

Otkriven u dubinama mora oko Filipina, ovaj puž golać je nalik šarenoj palačinki.

KAMELEON "MALI MADAGASKARSKI" - otkriven 2012.
 

Na malom otočiću Madagaskara otkrivene su četiri nove vrste kameleona. Znanstvenici su ih nazvali Brookesia micra i vjeruju kako su ovo najmanji reptili na našoj planeti. Odrasli su dugački jedva tri centimetra.

GUŠTER "MOBY DICK" - otkriven 2013.

Znanstvenici su u šumama sjeverozapadnog Madagaskara otkrili novu vrstu guštera koju su nazvali "Moby Dick" (Sirenoscinucus Mobydick).
Gušter je evolucijski sličan kitu, a oči su mu gotovo nestale pošto ih ne koristi za život ispod zemlje. Koža mu je bez pigmenata, a izgubio je stražnje noge dok je prednje zadržao. Gušter predstavlja jedinstvenu kombinaciju anatomskih karakteristika kopnenih kralježnjaka poput vodozemaca, reptila, sisavaca i ptica.

LETEĆA LISICA 2007.

Zbog svoga izgleda u medijima je nazvan “letećom lisicom”, no Styloctentium mindorensis je šišmiš. Otkriven je 2007. godine na filipinskom otoku Mindoro, zbog čega ga neki nazivaju i “Mindoro šišmišem”. Živi u raskošnoj šumi toga otoka gdje je aktivan noću. Hrani se voćem, a pomaže u oprašivanju biljaka.

“Mindoro šišmiš” trenutno je predmet istraživanja, no znanstvenici već sada tvrde da spada u skupinu ugroženih vrsta te da bi uskoro mogao izumrijeti.

Njegovi najbliži srodnici žive 12.000 kilometara daleko u Indoneziji. Znanstvenici smatraju da je “Mindoro šišimiš” nekad naseljavao i Australiju, na što upućuju 20.000 godina stari aboridžinski crteži koji su prije nekoliko godina otkriveni u jednoj australskoj špilji.