Osnovna škola Čazma

Kompaktni disk ili samo kraće CD (od engl. Compact disk) je optički zapis. Prvotno je bio korišten samo kao medij za glazbu. Kasnije se razvio za brojne namjene pa se na njega mogu snimiti gotovo sve vrste informacija. Tako se može slušati snimljena glazba na audio CD-ima, a može se potražiti enciklopedijska natuknica ili igrati igra na CD-ROM-u, u kojemu su pohranjeni kompjuterski programi i ostali podaci.

Više pod opširnije...

Kompaktni disk izrađen je od plastike, debljine otprilike 1 mm i obično promjera 12 cm. Na CD-u su informacije kodirane kao binarni brojevi (samo brojke 0 i 1). Skupine nula (0) i jedinica (1) predstavljaju veće brojeve koji se pretvaraju u zvukove, slike, slova itd. Svaka 0 ili 1 pohranjena na CD-u naziva se bit. Na normalan CD mogu se pohraniti milijuni bita. Trag je dugačak 5 km.

Prvi CD pojavio se 1980-ih. Danas je to gotovo zastarjela tehnologija. Pojavom DVD-a 1996. Dobiven je novi standard koji na mediju iste veličine (120 mm) čuva sadržaj 6 ili više CD-ova.

Snimanje na CD

Snimanje obavlja laserski snop paleći rupice na površini kompaktnog diska. Od njega se izrađuje glavni disk. Glavni disk utiskuje i umnaža rupice na prozirne plastične diskove. Izbušena strana prekrivena je aluminijem i slojem laka, a potom se na nju stavlja naljepnica. S donje strane diska, naličje rupica izgleda poput uzorka sastavljenog od 'izbočina' i ravnina' (bez izbočina). Ravnina predstavlja 1 u binarnom sustavu, a izbočina predstavlja 0. U CD-gramofonu laserski snop očitava strukturu izbočina i ravnina na unutarnjoj strani CD-a. Elektronski krugovi pretvaraju taj obrazac u električne signale koji služe za stvaranje zvukova koje slušamo ili riječi i slika što ih vidimo na ekranu monitora.

Tekst je izvorno objavljen na portalu e-kako.