Osnovna škola Čazma

Davne 1888. godine, kad je sebi vješto, ali od običnog papira, smotao jednu slamku, čovjek po imenu Marvin Chester Stone nije ni sanjati mogao da ćemo danas imati čvrste, uglavnom od plastike, ali i od stakla i bambusa i sjajne i elegantne od nehrđajućeg čelika, da će one biti mini i maksi - različitih dužina i debljina, tj. promjera, da će biti prozirne ili u širokom rasponu boja, također na pruge, da će biti i ravne i uvinute, s pregibom i bez pregiba, s ekstra dugim gibljivim vratom... Možda je jedna upravo ispred vas, u čaši soka. Možda ste se nekad i pitali – tko li je bio izumitelj slamke? Evo odgovora...

Tehnički govoreći, slamku su, očito, “izumili” još stari Sumerani; Marvin Chester Stone samo je unaprijedio njihov dizajn. Povjesničari navode da se slamka prvi puta rabila u egipatskoj civilizaciji, za ispijanje piva, kao način, vjerojatno, za izbjegavanje taloga koji se stvarao u pivu i na dnu posuda. No, prema jednoj sumeranskoj ploči, staroj 6.000 godina, Sumerani su se služili cjevčicama načinjenima od trske, u ispijanju zajedničkog pića, iz zajedničkog suda.

Nečim sličnim služio se i Marvin Chester Stone, cjevčicom napravljenom od engleske trave (rye grass), kad mu je jednoga dana dodijala, jer lomila se, a i davala je piću neželjeni, “travnati” okus i stvarala vidljivi, prljavi talog na dnu čaše. Stone je oko olovke omotao papirnatu traku, potom olovku izvukao, zalijepio rubove dobivene papirnate spirale i – nastao je prototip slamke za piće.

Stone, rođen 1842., u okrugu Portage, u saveznoj državi Ohio, naslijedio je izumiteljski dar od oca, kojemu se pripisuje niz izuma, i još je kao dječak sâm izradio mnoštvo korisnih predmeta.

Marvin Chester Stone je umro u Washingtonu, 17. svibnja 1899. godine, nekoliko desetljeća prije nego što će njegov zemljak Joseph Friedman dodatno unaprijediti njegov izum. Sjedeći jednog dana, tridesetih godina, u slastičarni na Varsity Street, u San Franciscu, Friedman je gledao svoju malu kćerku kako se muči s ravnom slamkom dok je ispijala gusti napitak od mlijeka i sladoleda. I Friedman je imao izumiteljskog dara i dovoljno prirodne radoznalosti. Uzeo je u ruke papirnatu slamku i u nju umetnuo mali šaraf, oko njegovih rezova čvrsto omotao dental floss, konac za zube, i na taj način na slamki dobio korugacije. Kad je šaraf izvukao, slamka se na tom mjestu mogla lijepo savinuti preko ruba čaše – vrlo praktično za dijete! Joseph Friedman je svoj izum patentirao 28. rujna 1937. godine. Dvije godine kasnije, i on je otvorio vlastitu tvornicu za izradu slamki s pregibom, izumio i potrebne strojeve. Prve velike narudžbe, četrdesetih godina, došle su od bolnica – dizajn je bio vrlo prikladan za pacijente koji su sada mogli piti i u ležećem položaju, bez straha da će se sadržaj iz čaše ili šalice proliti po krevetu.

I to je cijela priča o slamki za pića. I Friedman i Stone bili bi zacijelo duboko impresionirani našim današnjim izborom slamki... ne samo da imamo čvrste i nepromočive, s pregibom i bez pregiba, duge i kratke, uske i debele i u svim duginim bojama ... nego i one koje mijenjaju boju dok hladna tekućina prolazi njima, i one rastezljive, da bi mogli njima doprijeti do samog dna tetrapaka s mlijekom ili sokom, čak i slamke s minijaturnom žličicom na jednom kraju, da bi s dna mogli pokupiti i ono zadnje od gustog milkshakea.

(Izvor: VOA News)