Osnovna škola Čazma

I dok se Zagreb polako rješava 'kokošinjaca' kako se urbana sredina širi, a zgrade i neboderi niču sve dalje od centra, Parižani, čini se, buđenje uz kokodakanje ponovno uvode u modu. Razlog je uglavnom organski uzgoj i eko hrana.

Kad poželite pojesti dobar omlet od svježih jaja u Parizu, možda više ne morate odlaziti na lokalnu tržnicu. Naime, sve više francuskih kućanstava pronalazi mjesta za držanje jedne, dvije kokoši u svojim domovima. Tako su u samo srce Pariza doveli dašak francuskog sela. Vjerojatno i doslovce.

Tvrtka Truffaut koja se bavi proizvodnjom i prodajom namještaja za interijer i eksterijer te prodajom biljaka i životinja, objavila je da su u 2011. prodali preko 20.000 kokoši nesilica diljem Francuske te preko 30.000 kućica za kokoši, prenosi Worldcrunch iz francuskog Le Mondea.

'Mislili smo da životinje odlaze više u ruralne dijelove, no većina klijenata bila je iz Pariza', rekao je Stanislas de Beaumont, osnivač tvrtke.

Na maleni ulog za svakodnevno svježa jaja neke je natjerao ekonomski kaos, ali većina ljudi na taj se potez odlučila predana organskoj i eko hrani. Strah od posljedica pretjerane konzumacije brze hrane i od industrijskih aditiva pokrenula je trend 'urbanih kokoši' u Francuskoj, kao i u SAD-u ranije, i to nakon što su u New Yorku, Chicagu, Seattleu i Los Angelesu dozvolili držanje kokica unutar granica grada.

Pokret se sve više širi i po svijetu. Grupa ljudi u Montrealu pokrenula je 2010. peticiju za ukidanje zabrane uzgoja životinja u gradu. U Francuskoj gradski i općinski propisi ograničavaju proces uzgoja, no kokoši se smatraju kućnim ljubimcima poput hrčaka, mačaka i pasa.

Autor knjige 'Et si j'elevais une poule' ('I ako uzgojim kokoš') Michel Audureau nudi još nekoliko savjeta. Zaboravite pijetlove i njihove bučne 'budilice', kokoši ih ionako ne trebaju da bi legle jaja. Naravno, učinite i da se kokoš osjeća kao kod kuće. 'Kokoši trebaju kljucanje, treba im zemlja i nešto prostora. Zato je teško držati je na balkonu, posebno jer su osjetljive na hladnoću', piše Audureau.