Osnovna škola Čazma

U Hrvatskoj se godišnje okonča 4500 brakova, od čega je polovica s uzdržavanom djecom. Statistike govore da od 20% do 25% djece iz razvedenih obitelji ima psihičkih poteškoća, što je gotovo dvostruko više od djece koja potječu iz cjelovitih obitelji.

Stručnjaci koji se bave problematikom razvoda razlikuju tri osnovna tipa razvoda:

• Poslovni razlaz – partneri uviđaju da između njih više nema ljubavi i da ne mogu zajedno više živjeti te dogovaraju zajedničku brigu o djeci. Konflikte rješavaju dogovorno.
• Prijateljski razlaz  -  nakon razvoda bivši supružnici ostaju prijatelji i zajednički rješavaju tekuće probleme uz međusobno poštivanje i uvažavanje.
• Konfliktni razlaz – problematičan razvod, koji samo pojačava napetosti i sukobe iz braka. Bivši partneri tijekom procesa razvoda i kasnije otežano komuniciraju.

Za svako dijete je razvod braka njegovih roditelja stresno iskustvo, a roditelji često pritom ne pružaju djetetu potrebnu potporu jer se ni sami ne mogu nositi sa situacijom u kojoj su se našli.
Međutim, kontinuirane roditeljske svađe i narušeni odnosi lošije utječu na dijete od samog razvoda. U narušenim roditeljskim odnosima, zbog kojih dolazi do razvoda braka, roditelji često zaborave kako se njihova djeca osjećaju i nečesto dijete koriste kao 'posrednika' u svom odnosu prema partneru.

Djeca osjećaju kada njihovi roditelji nisu sretni u braku, pa nema potrebe skrivati istinu od njih, već ozbiljno s njima razgovarati i pojasniti im situaciju koliko god ona bila teška. Na taj će se način djeci razjasniti nastala situacija i spriječiti ih da za razvod okrivljuju sami sebe misleći da se mama i tata razvode jer oni nisu dobili peticu u školi ili jer nisu bili dobri.

Važno je da roditelji djeci jasno prenesu poruku da ona nisu kriva za propast braka, i da će se i nakon razvoda oboje nastaviti brinuti, jer iz perspektive djece, razvod roditelja predstavlja urušavanje čitavog njihovog svijeta i zato je bitno da im roditelji u tom trenu iskažu svoju bezrezervnu ljubav i na taj način pruže oslonac, neovisno o tome što više neće živjeti zajedno.

Djecu treba obavijestiti o razvodu tek kada ta odluka roditelja bude konačna. Roditelji unaprijed trebaju pripremiti što će točno reći djetetu, a važno je da se u tom razgovoru međusobno ne okrivljuju pred djetetom i time dodatno plaše i uznemiravaju dijete.

Dijete voli i treba oba roditelja, a kad dođe u situaciju da mora izabrati jednog s kojim će živjeti nakon razvoda, osjećat će se kao da je iznevjerio i razočarao onog roditelja kojeg nije odabrao.
Djeca različito prihvaćaju razvod braka roditelja, ovisno o dobi, ali i podršci koja im je pružena tijekom procesa razvoda braka. Zajedničko svoj djeci je da u procesu razvoda prolaze kroz fazu žalovanja koja završava prihvaćanjem razvoda, a svako dijete će do faze prihvaćanja doći u svoje vrijeme.

Autor: Gordana Benat