Osnovna škola Čazma

U mnogim obiteljima vlada mišljenje da je sklad pod svaku cijenu bolji od sukoba, no sukobljavanje je sastavni dio svakodnevnog života s kojom se djeca trebaju naučiti nositi. U sukobu i nadmetanju djeca odmjeravaju vlastite snage i pri tomu uče procjenjivati sebe i druge, pokušavaju izboriti i osigurati svoj položaj unutar obitelji, ali i u krugu vršnjaka.

Sukob kao važno iskustvo

Cijeli članak pročitajte pod opširnije...

Kroz sukob s drugom djecom ili braćom i sestrama dijete brani svoj položaj ili jasno izražava svoj stav. Sukob predstavlja važno iskustvo gdje djeca uče izražavati vlastite potrebe i želje i u njih uvjeriti druge, pronaći svoje mjesto u skupini, ali istovremeno uče sagledavati i tuđe stavove, a možda i kako podnijeti poraz, kada se povući. Djeca imaju snažan osjećaj za pravdu i sklona su burnom reagiranju na uskraćivanje i doživljaj nepravde. Sukob često nastaje zbog djetetove reakcije na ono što mu je rečeno da smije ili ne smije učiniti. Često u takvim situacijama svađa može izbiti u tili čas, ali pojašnjavanjem pravila može biti i pravovremeno spriječena.

Učenje granica u sukobljavanju

Za sukob je uvijek potrebno dvoje. Kada se djeca svađaju mogući su i fizički obračuni, moguće je da jedno od djece i razbije nešto. Bitno je da djeca razumiju da je sukob moguć ali da sva ponašanja nisu dozvoljena. Važno je da odrasli jasno postave granice što je u sukobu apsolutno zabranjeno, a to su u prvom redu fizički obračuni i razbijanje stvari. Ukoliko u svađi i dođe do takvih situacija djeca trebaju preuzeti odgovornost za nastalu situaciju na način da snose posljedice zbog svojeg ponašanja, a ukoliko nešto razbiju potrebno je da zajedno sudjeluju u popravljanju štete.

Uloga odraslih u dječjim svađama

Posvađana djeca često dolaze odraslima tražeći od njih da posreduju u sukobu. U takvoj situaciji odrasli je samo osoba koja olakšava, a ne presuđuje. Važno je dopustiti svakom djetetu da ispriča svoje viđenje i razloge sukoba, pri čemu je potrebno da ga drugi slušaju ne prekidajući ga pri izlaganju. Dovoljno je da kada npr. dijete iznosi svoju situaciju i viđenje, odrasli pita “I što sada?“. Često već samo slušanje drugoga smanjuje tenzije i otvara prostor za neka bolja rješenja. Odrasli mogu i potaknuti dijete na iznašanje prijedloga i time pomoći djeci u sukobu da zajedno dođu do rješenje.

Djeca u svađi mogu biti prilično uporna u svojim nastojanjima da protivniku dokažu da su u pravu, a što odrasle može poprilično iznervirati. Važno je pri tomu da odrasli ne „izgube živce“ već mirno i odlučno djecu razdvoje i udalje na neko vrijeme te im daju mogućnost da se smire, te da se vrate i nastave sa igrom.

Razvijanje alternativnih načina rješavanja sukoba

Obiteljska atmosfera u kojoj se redovito i otvoreno razgovara o problemima i u kojoj je dopušteno iskazivati svoje osjećaje pa tako i ljutnju pojedinih članova obitelji prema drugima može i spriječiti neke buduće svađe. Za dijete je važno da zna da ima pravo biti ljuto na mamu, tatu, braću i sestre. Zajednički razgovori o problemima pridonose razumijevanju sebe i drugih i pomažu djetetu da razvije alternativne načine reagiranja i rješavanja sukoba. S djetetom treba razgovarati o nesuglasicama.

Važno je djecu podučiti da govore o stvarima i situacijama u kojima se ne osjećaju dobro i koje im se ne sviđaju. Mnoga djeca nisu u stanju izreći vlastitu ljutnju ili nezadovoljstvo, ali se prema njihovu ponašanju može zaključiti da nešto nije u redu. Za dijete je važno da spozna vlastito nezadovoljstvo i ljutnju kako bi moglo naučiti izraziti ih u prihvatljivom obliku. Nadalje je važno da nauči prepoznati i kod drugih emocije poput ljutnje kako bi senzibilizirano na prepoznavanje tuđih osjećaja, a pogotovo ljutnje i nezadovoljstva moglo i odmaknuti se i tako izbjeći situacije u kojima bi moglo doći do sukoba. Roditelji promatrajući sa svojim djetetom druge kako se ponašaju mogu pomoći djetetu u učenju prepoznavanja ljutnje kako kod djeteta tako i kod drugih.

Roditeljski primjer djeci

Treba naglasiti i da roditelji svojim ponašanjem daju primjer djeci. Ako roditelj u sukobu vrijeđa druge i gubi kontrolu, uči i dijete takvom ponašanju. Roditelj koji iznaša svoje argumente i stavove jasno i pri tomu izražava i priznaje vlastite osjećaje bez pokazivanja agresije i ne ponižavajući pri tomu sugovornika uči dijete da i sukob može biti zdravi dio života. Ukoliko emocije ipak nadvladau važno je ispričati se zbog svojega ponašanja te tako i dijete podučiti da nakon sukoba ponovo dolazi vrijeme pomirbe i međusobnog slaganja.

Autorica članka: Dr. Renata Zdenković spec. psihijatar

Članak je izvorno objavljen na stranicama Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba