Osnovna škola Čazma

Čazmanski školski put dug je 780 godina. Pred tom obljetnicom svatko od nas mora zastati obuzet osjećajem zadivljenosti, putom začuđenosti i na kraju nevjerice. To su godine za pamćenje, ne za zaborav. Jesmo li ih zapamtili ili zaboravili? Ostavili zakopane u latinskim zapisima, neprepoznate i skrivene, znane samo kojem rijetkom umniku koji će o njima progovoriti u nekom obljetničkom trenutku. A mi sljednici, pamtimo li tu 1229. godinu kad su dominikanci započeli u Čazmi postavljati temelje školi koja će opstati na ovim prostorima svima nedaćama usprkos.   

Za sve u životu postoji vrijeme – ovo je sada vrijeme za traženja, nalaženja, spoznavanja, osvješćivanja… jer kako reče Flaubert prošlost nas povezuje, budućnost uznemiruje, a sadašnjost bježi iz ruku. Vrijeme je da preko vlastite prošlosti uhvatimo sadašnjost da nam budućnost ne bi pobjegla. Ova školska godina 2009./2010. upravo je to vrijeme u kojemu su čazmanski đaci sa svojim učiteljima pokušali pronaći svoju poveznicu u zanemarenoj prošlosti da je, neki drugi, u budućnosti ne bi morali ponavljati.

Zato smo i krenuli na istraživački put bojeći se, istovremeno, da ne ćemo pronaći dovoljno dokaza o bivšim đacima koji su još između 1385. – 1453. na Mudroslovnom fakultetu u Beču bili među najbrojnijima, 17 čazmanskih studenata čudnih latinskih imena. Mi smo s lakoćom u njima prepoznali Petra ( Petrus de Chasma ), Marka ( Marcus de Chasma ), Stjepana ( Stephanus de Chasma ), Andreasa ( Andreas de Chasma )… sve redom poznata imena koja iščitavamo i u našim današnjim imenicima. Je li uistinu 1439. M Georgius de Czasma ( Čazma) predavao Algorismus tj. matematiku na sveučilištu u Beču, a 1489. M. Benedictus de Czasma obgligatoriu?

Kamo su nestali ti mudri momci čazmanski? Ova će knjiga pokušati dati odgovor i na to pitanje.

 Anđelka Turković, prof.