Osnovna škola Čazma

Na svijetu postoji više od 1150 vrsta šišmiša koje čine petinu ukupnog broja vrsta sisavaca. Od toga je na svjetskoj razini 177 vrsta šišmiša ugroženo (VU, EN i CR), čak su 204 vrste nedovoljno poznate (DD), a 5 se vrsta vodi kao izumrle (Ex). Najveći broj vrsta na svjetskoj razini ugrožen je upravo zbog raznih gospodarskih aktivnosti koje za posljedicu imaju deforestaciju i fragmentaciju staništa.

Stoga je UNEP/EUROBATS - Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša, povodom svoje 20. obljetnice, proglasio 2011. i 2012. godinu Međunarodnom godinom šišmiša, a u suradnji s UNEP/CMS Konvencijom o migratornim vrstama. Na sastanku zemalja članica 2010. godine izglasana je Rezolucija 6.9 Sporazuma - Godina šišmiša, kojom se zemlje članice potiče da provedu kampanju promicanja potrebe zaštite šišmiša.

Hrvatska je od 2000. godine jedna od 33 zemlje članice Sporazuma koji obuhvaća Europu i države koje okružuju Sredozemno more, a sa svojih 35 od 52 vrste šišmiša zabilježenih na teritoriju Sporazuma jedna je od najbogatijih država sa faunom šišmiša.

Sve vrste šišmiša u Hrvatskoj zaštićene su Zakonom kao strogo zaštićene zavičajne svojte.

Tko su šišmiši?

Šišmiši su vrlo važna skupina sisavaca i čine oko petinu ukupnog broja sisavaca na svijetu. Najveći broj vrsta šišmiša nalazimo u tropskom i suptropskom pojasu, dok prema polovima broj vrsta opada.

Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava - bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju čitavog niza biljaka koje cvatu noću, kontroliraju brojnost noću aktivnih kukaca, te tako predstavljaju indikator zdravlja okoliša. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja.

U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području veći je i njegov „indeks zdravlja". Neke vrste obitavaju u spiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.

Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50%, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Čak četvrtina ukupnog broja vrsta šišmiša nalazi se u pojedinoj kategoriji ugroženosti prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN).

U Hrvatskoj se jedna vrsta smatra regionalno izumrlom vrstom (RE), 3 su vrste ugrožene (EN), 3 su osjetljive (VU), 5 je nedovoljno poznatih vrsta (DD) i 5 je gotovo ugroženih vrsta (NT), tako da se za 50% vrsta na teritoriju Hrvatske moraju primijeniti različite aktivnosti vezane uz zaštitu i monitoring.