Osnovna škola Čazma

Tema ovogodišnjeg svjetskog dana vida je: „Cjelokupno zdravlje oka“, s posebnim upozorenjem kako se svi zdravstveni problemi vezani uz oči ne smiju zanemarivati. Godina 2013. značajna je i zbog toga što je obilježava uvođenje novog Akcijskog plana Svjetske zdravstvene organizacije za prevenciju izbježive sljepoće i oštećenja vida.
Približno 285 milijuna ljudi u svijetu je slijepo ili slabovidno. Od toga 39 je milijuna slijepih osoba, a 246 milijuna ima umjerena ili ozbiljna oštećenja vida. Čak 90% slijepih osoba živi u nerazvijenim zemljama. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je registrirano 17.979 osoba s oštećenim vidom, što čini 3.5% ukupnog broja osoba s invaliditetom.
Važno je naglasiti kako je gotovo 80% vizualnih oštećenja moguće spriječiti pravodobnim liječenjem ili prevencijom. Strategije za prevenciju sljepoće su među najučinkovitijima u zdravstvu, a broj ljudi koji su oslijepili zbog infekcija značajno se smanjio u zadnjih 20 godina.

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu. Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.

Inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu dala je Guilly d’Herbmont još 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
 
Problemi s vidom, odnosno poremećaji vida, mogu se u grubo razvrstati u tri kategorije:

• sljepoća kao najteži oblik poremećaja, ne predstavlja samo potpuni gubitak vida, već i stanje u kojem je vizualno polje 20% ili manje,
• slab vid je stanje uobičajeno za starije ljude, iako se javlja i kod mlađih, a uzrokovano je genetikom, traumatskim ozljedama i bolesti,
• neraspoznavanje boja je posljednja velika kategorija poremećaja vida, iako ju je možda neprikladno nazvati poremećajem jer stanja u kojima je neraspoznavanje boja istinsko ograničenje ima vrlo malo. Slijepe osobe često se, kažu, tretiraju kao građani drugog reda, iako ih je u cijeloj Hrvatskoj ima 5.500.

Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.  Sljepoća je uvijek bila i biti će teška invalidnost, te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti.