Osnovna škola Čazma

Iako smo mali narod, uskršnji običaji su među Hrvatima prlično raznoliki što svemu daje dodatnu draž. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj običaj je da se u kuću donosi blagoslovljeja vatra (uskršnji krijes).

Taj je običaj napose čest na Žumberku i vezan je uz pastire za koje se smatra da su ga ukorijenili. U uskršnjoj se noći pale krijesovi (krisi, krijesivi, vuzmenke, vuzmice, vuzemice, vazmenke) i to tako da se suho granje slaže uz u zemlju zabodene motke i stvara obelisk visok i do 6 metara. Tijekom noći stražare uz krijesove negdje u rano jutro koje potom, negdje između 3 i 4 sata, pale. Ne dopušta se da krijesovi potpuno izgore kako bi poslije preko njih gonili stoku vjerujući da će to pomoći da stoka ostane zdrava. Pepeo krijesa potom bi se razbacivao po njivama i vrtovima kako bi usjevi bolje rodili. Uz taj je običaj usko povezano vjerovanje da zle slike (vještice i vukodlaci) neće imati vlast tamo gdje dopire svjetlo ili dim tih krijesova.

U srednjem dijelu gornje Hrvatske, posebice u Prigorju i Zagroju postoji tzv. pohod raspetnika ili križičara.

Kako su tamo sve do 1954. crkvena slavlja Velikog tjedna bila održavana prije podne raspetnici su odmah poslije svečanosti uskrsnuća obilazili sela. Bila je to skupina koju je predvodila osoba s raspelom, a počesto ju je pratio netko s bubnjem i pjesmom. Prva takva pjesma vezana uz taj občiaj datira još iz 1644. kada je zapisana u tzv. Pavlinskoj pjesmarici. Prema običaju raspetnici su ulazili u kuću ili bi stali pred nju čekajući da ukućani izađu van te su svakome nudili raspelo da ga poljube. Ukućani bi ih potom darivali novcem, a mlade snahe rupcem.

Među bačkim Hrvatima i u zapadnoj Slavoniji bio je raširen običaj uskršnjeg šibanja.

Za tu priliku bičevi ili korbači pletu se od mladog vrbovog pruća. Katakad se pruće kuha te mu se skida kora kako bi se lakše ispreplitala. Moguće je susresti i jednostavnije izrađene korbače od tankog zelenog pruća. Običaj je da mladići šibaju djevojke sve dok im one ne daju jaje.

Najrašireniji običaj kod nas je blagoslov jela, posebice na selima.

Na Veliku subotu na crkveni blagoslov nose se košare napunjene hranom koja se jede tih dana. Košare  su ukrašene i prekrivene lijepim ubrusima kako bi se naglasilo obilje i bogatstvo. U pravilu u njih se stavljaju jaja, kruh, sol, luk, mladi sir, hren, komad mesa (obično od buta), kobasice, a ponekad i piće.