Osnovna škola Čazma

Poklade su razdoblje između Nove godine i uskrsnoga posta u kojem se ljudi prerušavaju i maskiraju. Tada su dopuštene svakovrsne ludorije i neobična ponašanja. U većini hrvatskih krajeva pokladno ludovanje traje više dana, ponekad i tjedana, a završava obrednim spaljivanjem, vješanjem ili utapanjem pokladne lutke. Lutka simbolizira sve nedaće i zlo iz prethodne godine. S njezinim nestankom može se ući u novo razdoblje.

Više pod opširnije...

Poklade su običaj u kojem se prepliću pretkršćanski i kršćanski elementi koji su se na različite načine mijenjali kroz stoljeća. Karnevalske povorke i fašnički ophodi sadržavaju pradavna vjerovanja i ritualne radnje koje su se činile da bi se zadovoljile mitske sile i osigurala ljetina, a istovremeno su i razdoblje zabava prije dugotrajnog kršćanskog posta i korizme. Poklade su i vrijeme kada ljudi smijehom i zabavom izriču vrlo ozbiljne kritike na račun vlastodržaca, kao i svojih sumještana.

Slojevitost običaja ogleda se i u nazivima običaja u hrvatskom jeziku. Naš jezik poznaje više naziva za taj period maskiranja: karneval, poklade, mesopust i fašnik. Ti su nazivi većinom izvedeni iz riječi čije se značenje vezuje uz uzimanje nemesnih i nemasnih jela, takozvanih posnih jela, ali se isto tako korijeni starih riječi vezuju i uz plodnost. Tako npr. karneval ima korijen u latinskom, odnosno kasnije talijanskom jeziku i dolazi od naziva za posljednju, bezmesnu nedjelju uskrsnog posta dominica carnis privii odnosno carnelevare, što znači „maknuti meso“.

Riječ poklade dolazi od nestalog slavenskoga glagola klasti, kladem, a jedno od značenja je i „vaditi jelo iz tanjura“. Fašnik je pak izvedenica iz njemačkoga, gdje se riječ može tumačiti kao izvedenica iz fasten, što znači „postiti“ i feseln ili „biti plodan“.

Po nekim tumačenjima karneval se vezuje uz latinski carrus navalis ili currus navalis, što znači „brod na kotačima“. Takvi su brodovi na kotačima bili dio starorimskih svečanosti Saturnalija. One su se priređivale u čast boga Saturna, od 17. do 24. prosinca, kada su se završavali poljoprivredni radovi.

Tada bi nastupilo veselje te su se ljudi međusobno darivali. Posljednjeg dana rimskih Saturnalija izjednačavali su se gospodari i robovi odnosno robovi su se samo na taj dan mogli ponašati kao slobodni građani. Smatra se da su te svetkovine označavale sjećanje na zlatno doba vladavine boga Saturna kada nije bilo razlike i podjele među ljudima. Te se svečanosti, kao i druge proljetne rimske svečanosti, mogu smatrati svojevrsnom prethodnicom današnjim poklada.

Poklade se povezuju i s rimskim običajem Kalendae Januariae koje su trajale do početka siječnja. U to su se vrijeme muškarci preoblačili u žene ili su se maskirali u životinjske maske, vrlo često jelena i krave. Rimski blagdan Compitalia također se povezuje s karnevalom odnosno s običajem spaljivanja lutaka  na kraju pokladnog razdoblja. Compitalia je bila svetkovina pomičnog datuma koja se slavila između 17. prosinca i 5. siječnja.

Ljudi su vjerovali da duše predaka slobodno lutaju te da se od njih mogu zaštititi vješanjem lutaka na kuće. Vjeruje se da su te lutke zamjena za ljudske žrtve koje su se prinosile u ranije doba. Običaj Lupercalia 15. veljače pastirski je blagdan. Posvećen je bogu Lupercusu, čuvaru životinja i zaštitniku njihove plodnosti, dok je blagdan Matronalia bio posvećen plodnosti žena.

Poklade su pomična svetkovina promjenjive dužine trajanja. Ta se nestalnost vezuje uz kršćanski blagdan Uskrs, koji je i sam pomični blagdan te ga kršćani ne slave svake godine istoga datuma. U hrvatskim krajevima nije jednako trajanje niti samih pokladnih ophoda i zabava, kao ni vrijeme spaljivanja pokladne lutke na kraju ludovanja.