Osnovna škola Čazma

Prateći zvijezdu repaticu trojica mudraca stigli su u Betlehem, poklonili se Isusu i darovima priznali Kralja nad kraljevima.
 

Blagdan Sveta tri kralja, kojem se većina Hrvata raduje kao još jednom neradnom danu, slavi se 6. siječnja i predstavlja kraj božićnog razdoblja 'dvanaestodnevnice'.

Tim danom, poznatim i pod nazivom Bogojavljenje, u ranoj kršćanskoj tradiciji slavilo se Isusovo rođenje, pohod trojice mudraca i svi događaji iz njegovog života do krštenja u rijeci Jordan, uključujući i čudo na svadbi u Kani. Stare liturgije u blagdanu Bogojavljenja slavile su prosvjetljenje, objavu i proglašenje.

Najvažnija poveznica s blagdanom Sveta tri kralja upravo je 'objava poganima' jer su mudraci s istoka prepoznati kao pogani, odnosno 'oni koji nisu Židovi', a Bog ih je objavom rođenja svoga sina pozvao u svoje kraljevstvo.

Rimokatolička Crkva uvela je slavljenje Bogojavljenja krajem 4. stoljeća i u njemu stavila naglasak na Isusovo krštenje i pohod trojice mudraca koje se zbog opisa proroka Izaije vrlo rano počelo nazivati kraljevima.

Sveta tri kralja u kršćanskoj se tradiciji, prema evanđelju po Mateju, spominju kao trojica mudraca koji su se s istoka došli pokloniti se Isusu. Na put su krenuli prateći zvijezdu repaticu, a nakon što su u Betlehemu pronašli Isusa, darovali su mu tri simbolička dara – smirnu (plemenitu mast) kao čovjeku, zlato kao kralju i tamjan kao Bogu.

Zapadni kršćani od 8. stoljeća trojicu mudraca poznaju pod imenima Baltazar, Melkior i Gašpar, dok se na istoku koriste različita imena. Nakon smrti njihove su relikvije odnesene u Carigrad, kasnije u Milano i na kraju u katedralu u Kölnu gdje se nalaze i danas.

'Zvjezdari' Photo Wikimedia Commons

Uz opće poznati običaj raskićivanja božićnog drvca u našim su se krajevima gajili još neki običaji.

'Križec'

Blagdan Sveta tri kralja u Hrvatskoj obilježava blagoslov kuća, u Zagorju zvano 'Križec', koje počinje drugi dan iza Božića, a završava 6. siječnja. Prilikom toga svećenik s dvojicom pomoćnika koje nazivaju glorijaci, a negdje i križari, obilaze i blagoslivljaju kuće započinjući molitvu zazivom - Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj! – te nastavlja - po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama.

Prilikom blagoslova kuća svećenik je na nadvratnike kredom upisao G + M + B što je označavalo inicijale trojice kraljeva - Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga 'G stajalo 'C' (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim za Christus mansionem benedicat, što u prijevodu znači - Krist prebivalište blagoslivlja. Oko inicijala upisivale su se brojke koje označavaju tekuću godinu. Nakon blagoslova okupljeni ukućani nagrađuju svećenika darovima koji su prije bili u naturi, a danas se gotovo isključivo daruje novac.

'Zvjezdari'

Uz Sveta tri kralja u našim je krajevima vezan i čest običaj ophoda kuća. Tom prilikom zvjezdari, trojica dječaka odjeveni kao kraljevi koji nose svjetleću zvijezdu obilaze kuće i pjevaju božićne i druge pjesme kojima ljudima zazivaju materijalno i duhovno dobro. I uz taj običaj povezano je darivanje čestitara.

'Vodokršće'

Pod utjecajem istočnog kršćanstva hrvatski rimokatolici razvili su na dan prije blagdana Bogojavljenja i običaj blagoslova vode ili Vodokršća. Iz svake kuće jedna od žena odlazila bi u crkvu po blagoslovljenu vodu kojom bi domaćin poškropio kuću, gospodarske zgrade, polja, voćnjake, vinograde i stoku. Ostatak vode bacilo bi se na vatru, jer se sveta voda nije smjela prolijevati. Time su kuća i imanje u tekućoj godini bili pod Božjom zaštitom, a ukućani su se simbolički obvezali da će u životu pratiti kršćanska načela.