Čak je i Ezop znao da su vrane vrlo pametne. Njegova priča ''Vrana i ćup'' govori o žednoj vrani koja pronađe ćup koji sadrži malo vode na dnu, no njezin kljun nije dovoljno dugačak da dosegne tu vodu. Zato dodaje kamenje u ćup dok se voda ne digne dovoljno da je može popiti. Ovo zapravo ne mora biti izmišljena priča jer o tome govori i nova studija objavljena u časopisu PLOS ONE: istraživači su stavili komadiće mesa da plutaju u visokim uskim čašama. Vrane nisu samo otkrile da će moći doseći meso ako dodaju predmete u čašu, nego su čak prvo odabrale čaše koje su imale najvišu razinu vode.

Aviva Rutkin iz časopisa New Scientist naglašava da su vrane na razini prosječne djece: ''Vrane su pokazale vještine zaključivanja kao djeca od 5 do 7 godina. Već su prije otkrili da šojke jednako razumiju Arhimedov zakon kao čimpanze i orangutani.'' A znanstvenici objašnjavaju kako svaka životinja koja može podići kamen, može sudjelovati u ovom eksperimentu.

David Quammen, američki pisac tekstova o znanosti, prirodi i putovanjima, jednom je izjavio da su vrane zapravo tinejđeri životinjskog svijeta koji se dosađuju. U eseju objavljenom u časopisu Outside Magazine, napisao je: ''Vranama je dosadno. Pate jer su previše inteligentne za ono gdje se nalaze u životu. Uspjeh na evolucijskoj ljestvici ovim pametnim i kompleksnim pticama nije dovoljan. Ne zadovoljava ih mali opseg ciljeva i horizonata stare darvinovske borbe. Uvijek traže novi izazov. Pogledajte ih naslagane žičanoj ogradi, stoje kao da su u zavjeri, rame do ramena, na oprezu, samodostatne, ništa ne propuštaju. Razočarane su neuspjehom. Čekaju kao ambiciozni pripravnik da im se pruži prilika. Delfini, kitovi i čimpanze pobrali su svu slavu i stalno se piše o njihovoj gotovo ljudskoj inteligenciji. Ali nemojte se zavaravati. Vrane nisu glupe, daleko od toga. One samo rade manje nego za što su sposobne. Njima je dosadno.''

Tekst je prenesen s portala Biologija.com.hr.