2013-12-09 18:29:36

Tajne tornja zagrebačke katedrale

Tijekom obnove zagrebačke katedrale nedavno je pronađena vremenska kapsula - duguljasta staklenka, a u njoj dva ispisana kožna pergamenta s natpisom Hermanna Bollea iz 1898. godine.

Obnavljajući južni toranj zagrebačke katedrale, pregledavajući stanje svakog kamena, uočili smo odjednom uklesani natpis: 'A. D. 1898.'. Jasno, pomislili smo da riječ tek o jednoj od godina u kojoj je obnavljana katedrala poslije potresa, o restauraciji koja je trajala sve do 1902. No prevarili smo se.

Više pod opširnije...

Tako počinje uzbudljiva priča o otkriću do kojeg su došli radnici koji su obnavljali južni toranj katedrale, priča koja podsjeća na trilere Dana Browna. No nije riječ o Da Vinciju nego o drugom velikom graditelju, Nijemcu Hermannu Bolleu, arhitektu i tvorcu zagrebačke katedrale, ali i Mirogoja, đakovačke katedrale… Kad su izvadili kamen koji je ondje prije 115 godina stavio Bolle, primijetili su da je šupalj i u njemu su našli pravu vremensku kapsulu!

U kamenu je bila duguljasta staklenka, a u njoj dva ispisana kožna pergamenta. Premda su oni gotovo uništeni od vlage, tekst su s lakoćom dešifrirali u laboratoriju Hrvatskog državnog arhiva. Ondje jasno piše: 'A dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dodje sadanja spomenica… da se tada nadju svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod'! Staklenka u kojoj se zapis nalazio dar je zagrebačkog staklara te je na njoj ugraviran tekst kojim je poklanja graditeljima. Kapsulu danas čuvaju u prostorijama nadbiskupije, a planiraju je izložiti javnosti u budućem muzeju katedrale.

Nedaleko od mjesta na kojem je bila ta kapsula, našli su ploču iz 1939., kada je obnavljana katedrala u vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca. Na katedrali su trenutačno radnici sisačkog Metalinga, koji skidaju skelu. – Ne bojimo se biti gore jer smo je i montirali. Sve je čvrsto i radimo s velikim oprezom – rekli su nam radnici. Problem im je zadnjih dana, doduše, stvarao vjetar, koji je i potrgao platnene pregrade.

Veliki arhitekt Hermann Bole uložio je veliki trud u gradnju stolne crkve u europskom stilu. Drveno krovište, koje je i danas ondje, najveća je drvena konstrukcija u Hrvatskoj. Do 1970. godine krov su prekrivali šareni crjepovi, kao na Crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, zbog starosti i istrošenosti zamijenjeni su bakrenim pločama- - Postoji želja da i krov vratimo u originalno stanje. Jedini problem je zapravo novac – kaže nam glavni nadzorni inženjer Zvonimir Rukavina (70). – kad bismo imali novca za sve radove, bili bismo gotovi za pet godina – priznaje inženjer.

Sada misle promijeniti i dizalo koje se nalazi u južnom zvoniku. Tako bi turistima bilo puno lakše doći do gornje galerije, odakle se pruža pogled na grad, a za lijepog vremena može se vidjeti sve do Siska. Zagrebačka katedrala tako polako ulazi u 24. godinu obnove neprestano otkrivajući nove tajne. Danas sve blokove i dijelove rade od kamena travertina koji se dovozi iz Italije.

- Nalazište čuvenog kamena bizeka je odavno zatvoreno i zaštićeno, a ovaj talijanski mu je najsličniji kvalitetom i izgledom – kaže nam Zvonimir Rukavina. Jedan kubični metar stoji oko 1000 eura. Kako bi se obradio, potrebno je izdvojiti još 10.000 eura. Za obnovu se godišnje utroši oko 40 kubika kamena. Posebno su pažljivo na tornjevima obnavljane vodorige, čest arhitektonski motiv kojem ni Bolle nije mogao odoljeti dok je stvarao zvonike. Zanimljivo, vodorige su zapravo mitska bića, najčešće se prikazuju kao glave zmajeva i drugih oblika legendarnih zvijeri koje rigaju vodu iz usta. U keltskoj i germanskoj mitologiji spominju se kao bića koja se kreću noću, a danju se skamenjuju, otimaju i jedu djecu.

Zagrebačka katedrala skriva i druga mitska bića, pravi bestijarij koji se tumačio porukom graditelja da neobična bića i čudovišta zapravo čuvaju i brane od zlih sila Božju kuću na zemlji. Posebno misteriozno djeluje prikaz glave u sjevernoj lađi katedrale. Ondje se na visini od oko 20 metara vidi lik koji ima šišmiševa krila umjesto ušiju, rogove, brkove i kozju bradu, baš u skladu s popularnim srednjovjekovnim predodžbama vraga.

Trenutačno su u tijeku radovi na metalnim pregradama na otvorima zvonika pa je otkrivena unutrašnjost tornja. Na mjestu zvona drže debele hrastove grede. Katedrala ih ima osam. Tri u sjevernom, a pet u južnom tornju. Ispod sjevernog zvonika nalazi se i stan od 50 četvornih metara u kojem je donedavno živio zvonar katedrale.

Stari satni mehanizam naručen je iz Beča 1900. Bio je povezan sa svih osam satova na zvonicima. On je još ispravan, ali je stavljen u mirovanje. U funkciji je bio sve do nedavno kad ga je zamijenila moderna tehnologija. Danas satovi podatke koriste od atomskog sata iz Frankfurta. Tako oni uvijek prikazuju točno vrijeme.

Autor: Bogdan Blotnej

Izvor: 24 sata večernje izdanje, 26.11.2013.


Osnovna škola Čazma