U vrijeme brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su demonstrirale 8.ožujka 1857. u New Yorku. Protesti su se odvijali i sljedećih godina istog datuma tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. 1908. godine protestiralo je čak 15.000 žena.
Istraživanja u Srednjoj i Istočnoj Europi pokazala su da žene tjedno “odrade” preko 85 sati plaćenog i neplaćenog rada, u odnosu na 70 radnih sati muškaraca.

1910. godine održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu te na prijedlog njemačke socijalistice Clare Zetkin su ustanovili „Međunarodni dan žena“ koji je već sljedeće godine proslavilo preko milijun muškaraca i žena. Na Konferenciji je ponovno potvrđena važnost prava glasa za žene.

Godinu dana kasnije u tragičnom požaru u New Yorku poginulo je više od 140 radnica zbog posljedica loših radnih uvjeta, ovaj događaj će imati snažan utjcaj na zakonodavstvo SAD-a.

Kao dio mirovnog pokreta u vrijeme Prvog svjetskog rata Ruskinje biraju zadnju nedjelju u veljači po julijanskom a 08.03. po gegorijanskom kalendaru i obilježavaju Dan žena, osmišljen i kao antiratni prosvjed te izraz solidarnosti ženama Rusije.

Kasnije je u komunističkim državama ovaj praznik izgubio svoju ideološku osnovu te postao prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi i poštovanja prema ženama.

Na Zapadu se Međunarodni dan žena prestao obilježavati 1930.-ih, a 1960.ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Od 1975. koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, većina zemalja su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.

8. ožujak nije dan samo za proslave i cvijeće nego se na taj dan prisjeća svih žena koje su sudjelovale u ženskim pokretima diljem svijeta