I dok prva četiri razreda djeca provode pod nadzorom učitelja ili učiteljica koji ih jako dobro poznaju te im prilagođavaju tempo rada u petom razredu učitelja zamjenjuje razrednik, dok predmetni nastavnici (koji imaju svaki svoje zahtjeve) samostalno izvode nastavu iz svojih predmeta i stvaraju odnose spram učenika. Osim toga, učenici imaju više obaveza, a manje vremena za igru.

Postoje učenici, ali i roditelji koji se teže snađu u novonastaloj situaciji. Neki učenici prijelaz shvate kao slobodu ne shvaćajući pritom odgovornost koja je velika. Još veći problem nastaje ako se i roditelji počnu tako ponašati. Mnogi misle kako je škola isključivo briga učitelja i djeteta.

Najveće teškoće kod prelaska u peti razred možemo očekivati kod one djece koja slabije čitaju, kojima je potrebna stalna pomoć u učenju, koja imaju slabije ili slabe razvijene radne navike i koja nisu automatizirala računske operacije.

Uz sve navedene probleme moramo imati na umu da je i to vrijeme ulaska u pubertet djeteta što još čini ovaj period delikatnijim.

Kako bi što uspješnije savladali ovaj period, roditelji bi trebali imati na umu da je komunikacija osnova svih odnosa i prevencija mogućih nesporazuma.

Pozitivan stav roditelja prema školi u velikoj mjeri utječe na djetetovu motivaciju i uspjeh u učenju. Roditelji bi uvijek trebali biti spremni pomoći djetetu, saslušati ga i razumjeti te redovito i dosljedno ga kontrolirati, kontaktirati redovito sa školom kako bi na vrijeme reagirali ako bude potrebna pomoć.

Za Večernji list napisala Martina Eljuga, psihologinja OŠ Izidor Kršnjavi iz Zagreba.