Teškoće koje se u prvom razredu javljaju kod dijela učenika, a očituju se u nemogućnosti sastavljanja zadanih riječi u slovarici, odnosno rastavljanja riječi na glasove kako bi se mogle napisati, rezultat su upravo neusvojenosti predčitalačkih vještina. Pri tome je važno naglasiti da teškoće najčešće nisu ni u kakvoj vezi s intelektualnim statusom djeteta te da se u najvećem broju slučajeva kontinuiranim vježbanjem i školi i kod kuće , one postupno uklanjaju.

    Tek za manji broj učenika kod kojih se ne uočava napredak, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka – logopeda.

Upute roditeljima  

    Roditelji bi, radi uklanjanja djetetovih teškoća, kod kuće trebali svakodnevno provoditi kratke vježbe u više navrata, ali ne duže od desetak minuta. Vježbe se preporučuju provoditi češće kroz formu igre, a rjeđe putem učenja kako bi se kod djeteta smanjio osjećaj prisile. U početku rada treba biti osobito strpljiv, naročito ukoliko dijete sporije napreduje. Potrebno je znati da se jedino vježbanjem, kontinuiranim i sistematičnim, uz pružanje stalne potpore djetetu, njegove teškoće najbolje otklanjaju.

 VJEŽBE

    Roditelj izgovara izolirane glasove riječi, a dijete treba prepoznati koja je riječ izgovorena.

Primjer: Roditelj izgovara k-o-s-a , s malim pauzama između glasova, a dijete kaže „ kosa“. Ukoliko dijete ne uspijeva sintetizirati riječ pomaže mu se tako da se dva glasa izgovaraju u slogu, a dva izolirano / ko-s-a /

Popis dvosložnih riječi pogodnih za vježbanje : ruka, noga, lice, peta, rame,maca, zeko, medo, sova, šuma, zima, riba, koza, koka, saka, beba, kiša, jelo, …

    Zadanu dvosložnu riječ koju dijete može prethodno sintetizirati, treba rastaviti na glasove govoreći „ glas po glas“. Korisno je da dijete u svojoj slovarici sastavlja tu riječ. Ako ne može složiti slovo po slovo, možemo mu pomoći tako da riječ izgovorimo po slogovima, nakon čega dijete slaže prvi, a zatim i drugi slog. Nakon toga sastavljenu riječ dijete treba pročitati.

    Tek kada je dijete u stanju glasno analizirati jednostavne dvosložne riječi , prelazi se na jednostavne trosložne riječi / jabuka, banana, malina, jagoda, salata, cipela, livada, bobica, gitara, lavica, koliba, minuta … /.

    U vježbanju ne koristite jednosložne riječi kao sat, miš, vuk i sl. jer su one djeci teške.

   Roditelj kaže riječ, npr. Vuk, u kojem dijete treba prepoznati početni glas /V / , a zatim smisliti novu riječ koja počinje završnim glasom te riječi / K /. Igra se dalje nastavlja tako što sada roditelj treba prepoznati početni glas riječi i kazati novu riječ koja počinje završnim glasom prethodne riječi.

    Takvo učenje dijete doživljava kao igru, budući i roditelj aktivno sudjeluje. S vremenom djeca pokušavaju smisliti što težu riječ za roditelje. Na taj način i oni sami spontano uče.