Prije tri godine, odlučila Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojivši Rezoluciju broj 66-281 kojom je proglasila 20. ožujka nadnevkom obilježavanja Međunarodnog dana sreće,  za što su glasale sve 193 zemlje članice. Ni jedna država nije bila protiv. Rezolucije 66-281 ovako objašnjava uvođenje tog dana u kalendar slavlja: cilj je da se "poveća svijest o važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva’, s obzirom da je ‘potraga za srećom temeljni ljudski cilj" Osim toga, ta rezolucija preporuča ‘pravilan i uravnotežen gospodarski rast koji se temelji na održivom razvoju, iskorjenjivanju siromaštva i poticanju sreće i blagostanja svih naroda’. Stoga se pozivaju sve zemlje članice i druge međunarodne i lokalne organizacije da se ‘udruže u promoviranju navedenih ciljeva, te da, kroz svoje djelovanje, upućuju i obrazuju javnost radi podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilježavanja Međunarodnog dana sreće".
Inače, zamisao o Međunarodnom danu sreće potekla je od UN-ovih predstavnika Kraljevine Butan. Tamo su, u vrletima planine Himalaje, koja je svojevrsna kolijevka mnogih kvalitetnih globalnih duhovnih pokreta,  sedamdesetih godina prošlog stoljeća uveli novu mjeru nacionalnog blagostanja koja se nije mjerila u materijalnim bogatstvima nego u osjećaju sreće u narodu, poznata kao "bruto nacionalna sreća". Butanski premijer Jigme Thinley je prije dvije godine ustvrdio kako se nada da će "do 2015. godine međunarodna zajednica usvojiti novu paradigmu održivosti koja se temelji na promicanju istinske ljudske dobrobiti i sreće, a koja će u isto vrijeme omogućiti svih vrsta s kojima dijelimo ovaj planet".