Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to u nedjelju nakon Duhova, kada Sve svete danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama.

Na datum na koji se danas slavi u katoličkoj crkvi, Sve svete je premjestio papa Grgur III. (731.-741.) i to kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom 'Samhain' koji je označavao Novu godinu.

Prema povijesnim zapisima, 1. studenog je tada posvećena jedna kapela u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.

Blagdan se vrlo brzo proširio svijetom, pa ga je kralj Luj Pobožni proglasio zapovjedanim blagdanom 835. godine. Blagdan Svih svetih u Hrvatskoj je neradni dan, a prema narodnom običaju na taj se dan obilaze groblja.

Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi te mnogim evangeličkim crkvama, iako u izmjenjenom obliku.

Dan poslije, točnije 2. studenog, u Crkvi se slavi Dušni dan koji je posvećen svim vjernim mrtvima. Taj je dan nastao inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Naime, već se krajem 1. tisućljeća u mnogim mjestima nakon Svih svetih slavio i spomendan mrtvih, no tek ga je sv. Odilo službeno uveo u Cluny 998. godine.

Inače, pod Cluny je pripadalo oko tisuću benediktinskih samostana, pa se preko benediktinaca blagdan brzo proširio Europom, a svoju službenu potvrdu od Vatikana Dušni je dan dobio 1311. godine. Kao i na blagdan Svih svetih i na Dušni dan je običaj obilaziti groblja i platiti svijeće za pokojne.

Paralelno s katoličkim blagdanima Svih svetih i Dušnim danom, koji se slave 1. i 2. studenog, u Meksiku se slavi Dan mrtvih.

I dok većina svijeta te dane štuju tiho, Meksiko se cijeli šareni zbog oltara pokojnima. Naime, tamo je običaj mrtvim rođacima graditi oltare za Dan mrtvih i to u poprilično živopisnim bojama.