Po cijelom svijetu su rasprostranjene različite vrste sova. Snježnobijelo perje sove iz ledenih arktičkih predjela slaže se s okolišem i čuva sovu od neprijatelja.

S obzirom na veličinu, ima različitih sova: od onih sitnih poput vrapca, koje se hrane skakavcima i zoljama, pa do goleme buljine, koja može uhvatiti čak i zeca.

Sovine uši su klempave, što kod ostalih ptica nije slučaj. Neke vrste sova imaju iza ušiju nešto kao „trubu", što im omogućuje da bolje čuju. Kad sova prestraši žrtvu i začuje šum njezinih koraka, čak i u mraku može vidjeti svoj plijen! Postoje dva razloga za tu izvanrednu sposobnost sove. Sovine očne jabučice su vrlo elastične, te ih ona može upraviti u djeliću sekunde na bilo koju daljinu. Priroda ju je obdarila i time da zjenice može vrlo brzo raširiti. A to  joj omogućuje da vidi i pri najmanjem tračku svjetlosti. Očne jabučice u sove su tako smještene da uvijek mora pokretati glavu u onom pravcu u kome želi pogledati. Ima 100 puta bolji vid nego čovjek. Sove mogu gledati na jako velikim udaljenostima, posebno noću, ali ne mogu vidjeti ništa što je bliže od desetak centimetara.

Sova je ptica koja je aktivna samo noću, pa je zbog toga cijelo njeno tijelo prilagođeno takvom načinu života. Kad noću hukne, sve životinje koje su se našle u njezinoj blizini odmah se preplaše. I ako se preplašene životinje pokrenu i tom prilikom načine kakav šum, sova ih odmah čuje, jer ima izvanredno razvijeno čulo sluha.

Čak i perje pomaže sovi u lovu. Ima tako mekano perje da može bešumno letjeti i nečujno se obrušiti na plijen. Poljoprivrednicima je vrlo korisna životinja jer uništava štakore, kukce i ostale štetočine koje ugrožavaju usjeve. Međutim, ima i takvih vrsta sova koje napadaju piliće i ostalu domaću živinu, te poljoprivrednicima i farmerima nanose određene štete.