Osim dobre pripremljenosti za usvajanje akademskih znanja (čitanja, pisanja, matematike) za uspješno školovanje važnu ulogu imaju pažnja i samostalnost djeteta. Pažnju ćete razvijati spontano, baveći se djetetom i usmjeravajući njegove aktivnosti na ciljane zadatke.

U početku razvoja pažnja je nenamjerna i vezana je uz interes prema sadržaju, ali s vremenom prelazi u hotimičnu pažnju, a to je ciljano usmjeravanje pažnje na određeni sadržaj. Danas djeca često imaju problema s pažnjom što je rezultat modernog načina života gdje je gotovo sve na "pritisak gumba“. Stoga, učite dijete strpljivosti, uvedite mir i strukturu u njegov život, igrajte društvene igre, čitajte priče, kontrolirajte vrijeme za crtiće i kompjuterske igrice.

Samostalnost ćete razvijati vjerujući svom djetetu da može i zna. Samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta. Samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može: samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo), samo se okupati (neovisno o "poplavi" u kupaonici)...

Poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i "potrošenog" slobodnog vremena, ali to je sjajna "investicija" za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi. A od "školarca" se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u grupi.

Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega, ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi. Djeca koja su polazila vrtić već su svladala strah od odvajanja, naučila funkcionirati u grupi i razvila socijalne vještine. Za djecu koja nisu polazila vrtić nudi se mogućnost pohađanja "male škole“ koja se organizira u predškolskim ustanovama a koja ima zadatak pripremiti djecu za polazak u školu.

Da bi prvi dan škole bio "dan iz snova"...

Bez obzira koliko je vaše dijete samostalno pomoglo bi da prije početka škole zajedno upoznate put kojim će ići u školu. Posjetite školu dok još nije puna djece i galame, upoznajte se s prostorijama i budućom učiteljicom. Na taj način smanjit ćete strah od nepoznatog koji će se javiti i kod onih najsamostalnijih.

Pozitivne stavove djeteta prema školi razvit ćete tako da o školi uvijek pričate kao o mjestu na kojem će raditi zanimljive stvari, puno učiti i upoznati nove prijatelje. Nemojte dijete plašiti školom niti učiteljicom.

Uključite dijete u sve aktivnosti vezane uz nabavu i pripremu školskog pribora i knjiga.

Naučite dijete adresu stanovanja, vaše brojeve telefona i gdje radite. Naučite ga sve važne informacije koje će mu pomoći da se osjeća i bude sigurno.

Neka polazak u školu bude veseo i važan događaj.

Sretno!

Autorice teksta: Nataša Čičin-Šain, prof defektolog i
Stela Horvat, prof rehabilitator
Izvor: Ordinacija.hr