U 120 od praizvedbe, njegova popularnost kod publike diljem svijeta stalno raste i vjerojatno ne postoji nijedna generacija mladih koja nije odrastala uz taj balet. U svojim kasnijim godinama Čajkovski je volio pobjeći u dječji svijet bajki i priča te je za predložak Orašara uzeo Hoffmannovu dječju pripovijest u obradi Dumasa sina, od koje je sastavio baletni libreto zajedno sa svojim prokušanim suradnikom, koreografom Mariusom Petipaom.

Čajkovski je napravio izbor od osam skladbi za balet, koje je nastojao prilagoditi koncertnom izvođenju. One su zajedno poznate i kao Ščelkunčikova suita. Ona je godine 1909. izdana kao jedan od prvih albuma. Orašar je posljednje od tri baletna djela velikana svjetske glazbe Petra Iljiča Čajkovskoga i jedno od najljepših djela klasične baletne literature.

Orašar (ruski:Щелку́нчик) predstavlja jedan od njegovih najpopularnijih i najviše izvođenih djela. Temelji se na priči Orašar i kralj miševa E. T. A. Hoffmana, a stvoren je po narudžbi Ivan Vsevoložskija, direktora Carskih kazališta. Prvi put je izvedena 19. prosinca 1892. u postavci Mariusa Petipe.