Vadi se u rudnicima krede. Ima ista svojstva kao i ugljen, ali je kreda tvrđa pa pomoću nje možemo vući oštre i tanke linije.
U morskoj vodi žive mnogobrojni oblici vrlo sitnih biljaka i životinja. Jedan takav oblik je jednostanična životinja zvana „foraminifera". Ljuštura te životinje sastoji se od vapna.
Kad te životinje uginu, njihove sićušne ljušture padaju na dno mora. S vremenom se od tih ljuštura napravi debeli sloj. Naravno, za to su potrebni milijuni godina. Taj se sloj postupno stvrdne i sabije u mekan vapnenac koji nazivamo kreda.

Kao što je poznato, razni poremećaji u Zemljinoj kori često su izbacivali na površinu dio tla koji je nekada ležao na dnu mora. To se nekad davno zbilo i s tlom u blizini kanala La Manche. Slojevi krede što su ležali na dnu mora su se podigli. Kasnije je more ispralo mekane dijelove, a ostale su goleme litice krede. Dvije najpoznatije litice nalaze se nedaleko od Dovera na engleskoj strani i kod Dieppea na francuskoj strani La Manchea.

U ostalim dijelovima svijeta naslage krede se nalaze duboko u kopnu, u područjima što su nekad davno bila pod vodom. Takve primjere nalazimo u Sjedinjenim Američkim Državama, i to u saveznim državama Kanzas, Arkanzas i Teksas. Ali, najbolja prirodna kreda dolazi iz Engleske, koja godišnje proizvodi preko 5 milijuna tona krede!

Čovjek već stotinama godina upotrebljava kredu u ovom ili onom obliku. Školska kreda, koju svi poznajemo, sadrži u sebi neku tvar koja joj ne dozvoljava da se razmrvi. Najbolje školske krede sadrže oko 95 posto krede.
Ako joj dodamo boju, dobijemo kredu u boji. Kad se kreda pretvori u prah, ispire i filtrira, zove se „španjolska kreda". Upotrebljava se za proizvodnju mnogih korisnih proizvoda, kao što su kit, boje, lijekovi, papir, zubne paste i puderi!