Znanstvenici su sad po prvi put uspjeli izmjeriti ukupnu EBL svjetlost kako bi izračunali gustoću zvijezda u svemiru. U njihovoj studiji, koju su objavili u časopisu Science, izračunali su kako prosječna gustoća zvijezda u svemiru iznosi 1,4 zvijezde na prostoru od 100 milijardi kubičnih svjetlosnih godina. Drugim riječima, to znači kako je prosječna udaljenost među zvijezdama 4 150 svjetlosnih godina, prenosi LA Times.

Kako bi izmjerili EBL, astronomima je bio potreban svojevrsno galaktičko mjerilo, kako bi odredili koliko se zvjezdanog svijetla gubi. Kao mjerilo, tim kojeg predvodi Marco Ajello sa Sveučilišta Stanford, odabrao je takozvane 'blazare', galaksije koje zrače velikim količinama gama zračenja.

Blazari su karakteristični i po masivnim crnim rupama u njihovom središtu. Kako materija pada u te crne rupe, dio te materije se ubrzava prema van brzinom blizu brzine svjetlosti. U gama spektru te zrake svjetlosti su iznimno jarke, a njihovi izvori se zovu 'blazari'. Gama zrake s najviše energije prolaze kroz svemirsku maglu (EBL svjetlost) učinkovitije, nego svjetlost u vidljivom spektru.

Ajello i njegov tim promatrali su putem NASA-inom teleskopa Fermi više od 150 blazara, koji zrače gama zrake visoke energije - veće od tri milijarde elektronvolti, odnosno milijardu puta više energije od vidljive svjetlosti. Isto tako, astronomi su utvrdili i starost tog gama zračenja na između četiri i 11,2 milijarde godina.

Ajello i njegov tim gustoću zvijezda u svemiru izmjerili su slabljenje gama zračenja kroz EBL svjetlost te su tako uspjeli izračunati najbolju procjenu ukupne količine EBL svjetlosti dosad, što im je zauzvrat omogućilo izračun prosječne gustoće zvijezda u svemiru.