Kompaktni disk izrađen je od plastike, debljine otprilike 1 mm i obično promjera 12 cm. Na CD-u su informacije kodirane kao binarni brojevi (samo brojke 0 i 1). Skupine nula (0) i jedinica (1) predstavljaju veće brojeve koji se pretvaraju u zvukove, slike, slova itd. Svaka 0 ili 1 pohranjena na CD-u naziva se bit. Na normalan CD mogu se pohraniti milijuni bita. Trag je dugačak 5 km.

Prvi CD pojavio se 1980-ih. Danas je to gotovo zastarjela tehnologija. Pojavom DVD-a 1996. Dobiven je novi standard koji na mediju iste veličine (120 mm) čuva sadržaj 6 ili više CD-ova.

Snimanje obavlja laserski snop paleći rupice na površini kompaktnog diska. Od njega se izrađuje glavni disk. Glavni disk utiskuje i umnaža rupice na prozirne plastične diskove. Izbušena strana prekrivena je aluminijem i slojem laka, a potom se na nju stavlja naljepnica. S donje strane diska, naličje rupica izgleda poput uzorka sastavljenog od 'izbočina' i ravnina' (bez izbočina). Ravnina predstavlja 1 u binarnom sustavu, a izbočina predstavlja 0. U CD-gramofonu laserski snop očitava strukturu izbočina i ravnina na unutarnjoj strani CD-a. Elektronski krugovi pretvaraju taj obrazac u električne signale koji služe za stvaranje zvukova koje slušamo ili riječi i slika što ih vidimo na ekranu monitora.

Tekst je izvorno objavljen na portalu e-kako.