U 3. stoljeću, u doba drevnog Rimskog Carstva, u vrijeme u kojem su Rimljani progonili kršćane, u gradu Rimu živio je mudar i čestit svećenik po imenu Valentin.

Kad nije obavljao svoje svećeničke dužnosti radio je u svom vrtu. Jednog dana dođe mu neka djevojčica i zamoli ga da joj da ružu za bolesnog dječaka. Vrativši se nakon nekoliko dana, ispriča mu, kako je dječak bio sretan što je dobio ružu i zamoli ga da joj da još jednu. Valentin joj je dao i drugu ružu da je ponese svom prijatelju, a sam odluči pohoditi siromašne, bolesne i osamljene, noseći im ruže i druge sitnice da ih obraduje. Pročulo se o njegovoj ljubaznosti prema bližnjima...

Zašto veljača?

Tako Crkva propovijeda priču o svetom Valentinu, svećeniku koji se u to vrijeme oglušio o naredbe cara Klaudija koji je zabranio vjenčavanje rimskih vojnika kako se ne bi okretali obitelji. Svećenik Valentin oglušio se o tu zapovijed te je potajno vjenčavao parove riskirajući zatvor i pogubljenje. Upravo takva sudbina zadesila ga je 14. veljače kada mu je odrubljena glava.

Narod ga je proglasio svecem, a kasnije je svećenstvo odlučilo da se 14. veljače slavi Dan svetog Valentina.