Zlatne medalje prvi su puta uvedene godine 1904. na Olimpijskim igrama održanim u St. Louisu, a podjela na zlatne, srebrne i brončane prvi je puta predstavljena na Olimpijadi u Londonu 1908. godine.

Do Olimpijskih igara u Rimu, koje su održane 1960. godine, medalje su bile na lancima dok su nakon toga medalje s trakama postale standardnim.

Kroz godine medalje su mijenjale sastav od kojeg su izrađene, ali i svoju veličinu i oblik. Već smo spomenuli da su prve medalje iz 1896. godine bile srebrne, a njihove dimenzije bile su sljedeće: promjer 48 milimetara, debljina 3,8 milimetara i težina 47 grama.

Četiri godine kasnije Olimpijske igre su održane u Parizu i tada su medalje bile pravokutne i teške 53 grama. Na sljedećoj Olimpijadi, održanoj u St. Louisu medaljama je vraćen njihov prvobitni okrugli oblik ali se težina smanjila na 21 gram. Mogli bismo reći da su svi pobjednici na Olimpijskim igrama (osim onih koji su sudjelovali na Olimpijadi u Parizu) bili ovjenčani okruglim medaljama.

Što se tiče samog izgleda medalja, one su u razdoblju od 1928. do 1968. bile gotovo identične, osim naravno što je na svakoj bio upisan različit grad domaćin i godina održavanja. Tek je na Olimpijadi održanoj u Minhenu 1972. došlo je značajne promjene dizajna i od tada je različit izgled medalja postao uobičajen.

Kod Zimskih olimpijskih igara nije bilo nekih većih razlika u izradi medalja u odnosu na Ljetne olimpijske igre. I kod njih su pobjedici dobivali medalje izrađene od pozlaćenog srebra, dok su za drugo i treće mjesto rezervirane srebrne i brončane. No, na Zimskoj olimpijadi održanoj u Albertvillu 1992. godine pobjednici su primili medalje ukrašene kristalima.

Četiri godine kasnije, u Lillehammeru sportaši su za sva tri osvojena mjesta nagrađeni medaljama ukrašenim jednom vrstom granita. Na Zimskoj olimpijadi održanoj u Salt Lake Cityju 2002. godine vratile su se klasične zlatne medalje bez posebnih ukrasa.