2012-04-30 10:58:42 Nasilje među vršnjacima - 1. DIO Nasilje među vršnjacima (eng. bullying) se može odrediti na slijedeći način: učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izložen negativnim postupcima od strane jednoga ili više učenika (Olweus, 1998). Ova definicija naglašava negativno (agresivno) djelovanje koje se ponavlja kroz duži vremenski period. U širem smislu, nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći, i to nanošenjem psihičke, odnosno fizičke boli. Zašto se dijete počinje nasilno ponašati? Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje. Međutim, postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu nasilja. Obitelj: za zdrav razvoj djeteta, vrlo su važna iskustva u obitelji. Nedostatak pažnje i topline, svjedočenje nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja plodna su podloga za razvoj nasilničkog ponašanja djece. Svjedočenje agresivnom ponašanju obuhvaća fizičku i verbalnu agresiju roditelja prema djetetu ili fizičku i verbalnu agresiju među roditeljima. Korištenjem fizičkog kažnjavanja roditelj šalje djetetu poruku kako je u redu ljutnjom, nasiljem i zastrašivanjem dobiti ono što želimo. Vjerojatno je da će dijete koristiti slične metode i sa svojim vršnjacima. Također, ako je roditelj previše popustljiv kada dijete tvrdoglavo i bez pravog razloga zahtjeva nešto, šalje mu poruku kako takvo ponašanje uspijeva kada se nešto želi postići. Individualne osobine: Djeca koja su impulzivna, živahna, imaju višak energije, nemaju strpljenja, koja često pronalaze brza ”rješenja” frustrirajućih situacija, ali i traumatizirana djeca podložnija su nasilničkom ponašanju. Okolina ih doživljava ”zločestima” i može im pripisati zločesto ponašanje te se dijete počinje u skladu s tim i ponašati. Škola: školsko okruženje je također vrlo važno za pojavu nasilnog ponašanja. Nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika i obrnuto, dovode do nasilničkog ponašanja u školi. Nereagiranje nastavnika i stručnih suradnika na agresivna ponašanja učenika i loš nadzor u određenim dijelovima škole (igralište, hodnici…) samo olakšavaju nasilnim učenicima da budu agresivni i zastrašuju druge učenike. Kako prepoznati nasilnika? Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila.
Često su skloni ljutnji i ”lako eksplodiraju”. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji)! Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti. Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve. Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, teškoća u učenju, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu… Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja Roditelji čija djeca pokazuju niže navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjakom koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja. Znakovi kod male djece i predškolske djece napadaji bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta te ih roditelji i drugi članovi obitelji ne mogu smiriti pa na kraju im ”popuste” prisutni su često bezrazložni ispadi agresije impulzivni su, neustrašivi i energični konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih nisu vezani za roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže i ne odlaze do roditelja često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacimaZnakovi kod školaraca imaju lošiju pažnju i koncentraciju često ometaju školske aktivnosti imaju loš školski uspjeh često upadaju u tučnjave s drugom djecom na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i željom za osvetom često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti konstantno se suprotstavljaju odraslima zadirkuju i draže životinje osjećaju se frustrirano djeluju kao da ne suosjećaju s drugimaZnakovi kod adolescenata ne poštuju autoritete nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih probleme rješavaju nasilnim ponašanjem postižu loš školski uspjeh i skloni su markiranju isključuju ih iz škole koriste alkohol i droge sudjeluju u tučnjavama, krađama i uništavanju javnog vlasništva Nasilje među djecom: kako pomoći?O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada, ozljeđuje ili isključuje iz igre i aktivnosti drugo dijete koje se ne može obraniti. Takvo nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari… često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini (npr. ”Ivan nema tatu! Mama ti je debela!”) Ukoliko Vaše dijete ima problema u školi, netko ga/ju izaziva, ruga mu/joj se, udara ga/ju, uzima njegove/njezine stvari, govori mu/joj ružne riječi, ismijava ga/ju… postoje stvari kojima ga/ju možete podučiti kako bi se zaštitio/la: Razuvjerite ga u razmišljanju kako, iz nekog razloga zaslužuje biti žrtva-ne mora osjećati sram; nasilnici su ti koji imaju problem Podučite ga/ju kako da bude čvrst/a i jasan / jasna – neka gleda nasilnika/cu u oči i kaže PRESTANI! Pomozite mu u osvještavanju činjenice da ne može promijeniti nasilnika, te ga pohvalite što Vam se povjerilo i potaknite ga o istome obavijesti nastavnika/profesora u kojeg ima povjerenja (ukoliko je nasilničkom ponašanju izložen u školi) Potaknite ga/ju neka potraži pomoć vršnjaka i ohrabrujte ga/ju u sklapanju i održavanju prijateljstava Potičite razvoj socijalnih vještina Vašeg djeteta (ljubaznost, empatija, slušanje, nenasilno rješavanje sukoba, kooperativnost, izražavanje želja i potreba…) Potaknite ga da Vam kaže ukoliko zna za neki slučaj nasilja, te da o tome obavijesti i školskog pedagoga, psihologa, nastavnika… Potražite pomoć školskog osoblja ukoliko saznate kako je Vaše dijete izloženo nasilju te zajedno poduzmite potrebne mjera s ciljem zašite djeteta od daljnje viktimizacijeČesto braća, sestre i prijatelji djeteta znaju za zastrašivanje puno prije nego roditelji i nastavnici te ne reagiraju jer ih je to žrtva zamolila ili iz straha da i oni ne postanu žrtve. Ukoliko sumnjate da je Vaše dijete izloženo zastrašivanju, osim s njim/njom porazgovarajte i s ostalom djecom u obitelji, kao i djetetovim prijateljima kako biste potvrdili svoje sumnje i što prije pomogli djetetu.
|
Osnovna škola Čazma |