SVETI PATRIK
Sveti Patrik zaštitnik je Irske, rodio se 385. godine u Velikoj Britaniji, a unatoč tome što mu je otac bio đakon ( a kasnije, pretpostavlja se i svećenik) Patrik nije vjerovao u Boga niti ga je zanimalo učenje općenito. Sa 16 godina, zajedno s tisućama drugih oteli su ga irski gusari i deportirali u Irsku gdje je prodan u roblje.

Sveti Patrik

Kao rob sv. Patrik bio je pastir ovaca. Legenda kaže da je osamljen u brdima, okružen s ovcama pronašao Boga, predao se pokori i molitvi te nakon šest godina ropstva pobjegao od svog gospodara i vratio se svom domu. U snu mu se javio glas koji mu je poručio da se vrati u Irsku i tamo propovijeda kršćanstvo. Shvatio je to kao božji poziv i odazvao mu se. Kršćanstvo uz pomoć djeteline širio je 30 godina kada je umro. Sveti Patrik smatra se ocem kršćanstva u Irskoj i Irci ga smatraju zaštitnikom Irske.

DAN SVETOG PATRIKA
Iako se radi o irskom blagdanu zanimljivo je da je prva proslava Dana sv. Patrika održana u Americi u Bostonu 1737. godine . Godine 1762. proslava u čast zaštitnika Irske održana je i u New Yorku, a u tom gradu katedrala nosi ime Svetog Patrika. Upravo se u New Yorku održavaju najmasovnije St. Patricks Day parade koje posjećuju milijuni ljudi. U Chicagu se pak rijeka Chicago uoči Dana svetog Patrika boji zelenom bojom.

Proslava u Chicagu

Ne trebate se čuditi. Prema popisu stanovništva iz 2003. godine u Americi živi 34 milijuna Amerikanaca irskog porijekla. Devet ljudi, uključujući i Georgea Washingtona koji su potpisali Deklaraciju nezavisnosti bili su irskog porijekla.Najmasovnija proslava u Irskoj je u Dublin . Do 20 stoljeća Dan sv. Patrika slavio se kao vjerski praznik, a državni praznik postao je 1903. godine.

KELTSKI KRIŽ
Boraveći kao rob u Irskoj sveti Patrik upoznao se s njezinom prošlošću. Kada se vratio propovijedati kršćanstvo sveti Patrik nije pokušavao Irce natjerati da zaborave na svoje korijene već je u svojim propovijedima kombinirao tradiciju i novi nauk.

Keltski križ jedan je od najpoznatijih primjera. Znajući da ga pogani Irci štuju on je na križ stavio Sunce koji simbolizira spajanje dvije tradicije.

DJETELINA
Djetelina je tradicionalni simbol Dana svetog Patrika. Zašto? Legenda kaže da ju je sv. Patrik koristio kako bi vjernicima ilustrirao značenje Svetog Trojstva ,temeljnu kršćansku spoznaju da je Bog jedan, a u njemu su sjedinjene tri osobe otac, sin i Duh Sveti.

Djetelina simolizira Irsku

On im je rekao da je djetelina jedan list s tri djela baš kao što je Bog i Otac i Sin i Duh sveti. Četvrti list (budući da je rijedak) predstavlja božju milost. Od davnih vremena Irci djetelinu smatraju rađanjem novog proljeća odnosno simbolom sreće. Tijekom povijesti Irci su djetelinu često nosili kao simbol domoljublja i odbojnosti prema engleskoj vlasti. Danas i druge nacionalnosti vjeruju da djetelina simbolizira sreću.

SVETI PATRIK I ZMIJE
Poznato je da u Irskoj uopće nema zmija, guštera i ostalih reptila.Legenda kaže da je sveti Patrik protjerao sve zmije. Znanost pak misli drugačije. Sveti Patrik nema nikakve veze s nedostatkom zmija u Irskoj. Naprotiv, vjeruje se da zmija u Irskoj nikada nije niti bilo pa se nije imalo što protjerati.

Sveti Patrik i zmije

Glavni krivac je, smatraju stručnjaci ledeno doba koje je otok učinili prehladnim za zmije. Otapanjem glečera prije 2000 godina naime, potopljeni su kopneni dijelovi koji su povezivali s Britanijom. S njima su nestali i reptili. Jedini koji se održao jest živorodni gušter koji je na otoku živio i u Patrikovo vrijeme. Iz tog razloga smatra se da je ‘protjerivanje zmija’ ustvari metafora za protjerivanje poganstva i trijumf kršćanstva.

ZELENA BOJA
Boja proslave Dana svetog Patrika je zelena, iako je,povijesno gledajući boja svetog Patrika bila plava. Kao simbol za Irsku zelena boja prihvaćena je u 19. stoljeću.

Irska

Zašto? Klima u Irskoj je takva da je otokom dominira zelena boja. Zelena boja simbolizira sreću. I zato živite zeleno.

IRSKI VILENJAK

Irski vilenjak (leprekon; irski: leipreachán ) patuljastog rasta, odjeven u zeleno. Prema nekim legendama donosi sreću. Među korijenjem ili na sličnim mjestima sakuplja blago, a čovjeku koji ga uspije uloviti i izmamiti iz njega prisegu dovest će do tog blaga.

Irski vilenjak, za razliku od klasičnih vilenjaka, pije, psuje i jedino što ga veže sa klasičnim vilenjakom je besmrtnost. I u izgledu ima velike razlike. Irski vilenjak je zapravo isti kao čovjek, osim što je puno manji. On je zapravo više neka vrsta polutana, nego vilenjaka.

Tipična namirnica i temelj tradicionalne irske kuhinje je krumpir. Krumpir se jede u kori, kao pire, kuhan, pečen, pržen, a od njega se izrađuju kruh i kolači. Uz krumpir se najčešće jede slanina.

U povijesti irske kuhinje postoje tri različita perioda, to su rani irski period koji je datirao od najkasnije 5000. prije Krista pa do 1500.-tih dolaskom krumpira iz Amerike. Dolaskom krumpira 1570. iz Amerike u Europu on se brzo širi. U Irsku dolazi oko 1580., a na otoku je tada živjelo oko 1,000,000 ljudi. Do 1840. broj stanovnika se uosmostručio, a od njih 8,000,000 većina su siromašni. Krumpir i mlijeko svakodnevna su hrana Iraca. Do 8. stoljeća na otoku nije bilo obrađivača tla, pa su sakupljali razno jestivo lišće, korijenje i gljive. Jedino uzgojeno voće do 1600.-tih je jabuka, a povrtlarstvo i voćarstvo u široj mjeri uvode engleski kolonisti koji se naseljavaju sredinom 17. stoljeća. Krumpir, kupus i meso (janjeće, ovčje ili goveđe) osnovne su sirovine tradicionalne irske kuhinje. Kruh kao svakodnevna hrana počeo se uzimati od 16. stoljeća. Danas priprema na razne načine, ponekad sa sodom (NaHCO3) soda bread i na sjeveru kao brown soda bread, ili kao Bairin Breac, tradicionalni irski kruh, fadge ili potato bread, etc. Poznata irska janjetina jede se sa pogačom soda bread Poznata irska jela danas su cal ceannan  (colcannon; velški "cawl cennin"), nettle soup (juha od koprive; Urtica dioica),spitted dog, križanac kruha i kolača koji se poglavito jede namazan sa maslacem, božićni puding ili plum pudding i usoljena i usitnjena konzervirana govedina corned beef.