Zlostavljanje je ponašanje koje se ne može ničim opravdati.

   Zlostavljanje nije:

   - jednokratni incident koji se neće ponoviti

-  prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum

-  slučaj ili pogreška

-  nenamjerno nanošenje boli

-  prijateljsko zadirkivanje

-  nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

 Zlostavljanje je nasilje u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima     od strane jednog ili više učenika, koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima.

Vrste zlostavljanja:

verbalno – nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, omalovažavanje, vrijeđanje, dobacivanje
 fizičko     - udaranje, guranje, rušenje; otimanje i uništavanje stvari
socijalno  - ogovaranje , izbjegavanje, ignoriranje, izoliranje, širenje laži i glasina
psihološko – prijeteći pogledi, grimase, ismijavanje, neželjeni dodiri i komentari seksualne     prirode, uhođenje, iznuđivanje novca, ucjenjivanje,

Verbalno zlostavljanje na osnovi etničke pripadnosti, religije ili rase te ponižavanje na osnovi spola također se smatraju zlostavljanjem.

         Koje su posljedice?  

              Posljedice zlostavljanja ozbiljne su za sva tri sudionika nasilja : za žrtvu , nasilnika i  za  svjedoke. Nema pošteđenih.

  Žrtve zlostavljanja su:                                                        

    nesretna djeca
    djeca koja pate od straha i tjeskobe
    djeca koja imaju nisko samopoštovanje koje ostaje i u ranim mladenačkim godinama
   djeca koja  pokušavaju izbjegavati školu i druženja
   djeca čija  potištenost  je veća u odnosu na vršnjake

Žrtve doživljavaju značajnu psihološku povredu koja smeta njihovom emocionalnom , društvenom i profesionalnom razvoju. Što se prije zlostavljanje zaustavi, to je bolje za žrtvu. Što je zlostavljanje dugotrajnije, vjerojatnost dugoročnih posljedica je veća

        Važno je prepoznati ozbiljne dugoročne posljedice koje se tiču onih koji zlostavljaju.     Skloni su postati agresivne odrasle osobe i češće od svojih vršnjaka sudski su kažnjavani.

Treća važna, često neopažena grupa djece koja su pogođena zlostavljanjem su ona djeca koja niti su žrtve, niti počinitelji zlostavljanja, već ona koja vide da se zlostavljanje događa njihovim vršnjacima, tzv. svjedoci ili promatrači. Tjeskoba ili strah su najčešće posljedice za promatrače.   

Uvijek kada se u školi pojavi slučaj zlostavljanja, sva su djeca, uključujući pasivne promatrače, izložena negativnom i štetnom djelovanju nasilja. Okruženje u kojem se stiče znanje postaje “ zaraženo “ zlostavljanjem.

Situacija se pogoršava onda kada nema reakcija i djelotvornih postupaka za zaustavljanje takvih ponašanja. Tada postaje vrlo vjerojatno da će određeni broj djece koja vide nasilničko ponašanje zaključiti da nema negativnih posljedica za zlostavljača te će i sama početi primjenjivati agresivno ponašanje kao odgovor na neke situacije i odnose s vršnjacima.

Je li vaše dijete žrtva zlostavljanja?

Postoje neke osobine koje dijete čine nešto više “ predodređenim “ da ga drugi prepoznaju kao potencijalnu žrtvu.

Obilježja djeteta žrtve:

  plašljivo, tiho i nesigurno
  oprezno, osjetljivo
  reagira plačem i povlačenjem
  ima manjak samopoštovanja
  ima malo prijatelja
  često izolirano od društva
  prezaštićivano od roditelja(brižni roditelji koji “rade umjesto” djece
  nije agresivno (osim rijetkih)
 fizički slabiji dječaci

Znakovi koji upućuju na to da je dijete možda žrtva zlostavljanja u školi

Promjena osobnosti – umorno, povučeno, ne spava dobro, nema apetita, plače, otresito odgovara na pitanja, razdražljivo
Mokri u krevet, ima noćne more
Mijenja uobičajeni put kretanja do škole i natrag
Vrijeđa, udara, naglo je u reakcijama
Kasni u školu, kasno izlazi iz škole
Ima ogrebotine i modrice, razderanu odjeću
Nastoji izbjeći neke nastavne predmete ( npr. tjelesni )
Ima glavobolje, žali se na bol u trbuhu
Zaboravno je, smušeno, odsutno duhom
Knjige i osobne stvari mu “nestaju”      
Nervozno je, grize nokte
Opada mu školski uspjeh
Traži dodatni novac za đeparac

Ako vaše dijete pokazuje bilo koji od ovih znakova, ne znači nužno da je žrtva zlostavljanja, ali bi trebalo istražiti tu mogućnost. Razgovarajte s djetetom!

Kako pomoći svome djetetu?

 Ako vam vaše dijete kaže da je bilo zlostavljano, za to je trebalo mnogo hrabrosti. Da bi zaustavilo situaciju u kojoj je žrtva, dijete treba vašu pomoć.

Za početak, razgovarajte s djetetom:    

 Ozbiljno shvatite svaku naznaku problema. Djetetu je teško reći mami ili tati da je zlostavljano.
 Vjerujte mu. Iako njihov doživljaj može biti subjektivan i pristran, djeca vrlo rijetko lažu o zlostavljanju.
 Djeca su često uplašena ili zabrinuta za osjećaje odraslih i boje se da ih neće više voljeti, da će biti ljuti radi toga što im se dogodilo ili da to neće moći podnijeti. Razuvjerite svoje dijete. Pokažite da ste dovoljno snažni da čujete od njega što mu se dogodilo. Naročito je važno ne izražavati zgražanje ili gađenje.
 Ako se i ne slažete s načinom na koji se vaše dijete nosi sa situacijom zlostavljanja, nemojte ga kritizirati.

Saslušajte ga, ali nemojte ga tjerati da kaže više o tome ukoliko to nije spremno. Recite mu da ste tu za njega, da vam je drago da vam se povjerilo i da je vrlo hrabra odluka pričati o tome.

Doznajte što više o tome na koji se način izvršavalo nasilje, kada i gdje se događalo.
Ne krivite zlostavljano dijete. Ne recite: “ Čime si naljutio drugo dijete?”

     Vrlo je važno žrtvi reći da ona nije kriva za to što joj se dogodilo.

Nikad ne recite svom djetetu da ignorira problem nasilja. Da je bilo u stanju ignorirati nasilje , vjerojatno vam ne bi za njega ni reklo.
Dijete vam se obraća za pomoć, no vi možda nemate odgovore ili ne znate kako reagirati. Razmislite što ćete učiniti, no nemojte samo reći: “Sve će biti u redu, prebrodit ćeš ti to”.
Ne potičite fizičko osvećivanje kao rješenje problema. Udaranje drugog učenika vjerojatno neće riješiti problem, a vaše dijete može biti ukoreno ili se situacija može pogoršati.
Suosjećajte s vašim djetetom. Recite mu da je zlostavljanje loše, da ono nije za njega krivo i da vam je drago što vam se obratilo. Pitajte ga što ono misli da bi pomoglo ako se učini. Uvjerite ga da ćete razmisliti što sve treba poduzeti i da ćete mu reći što namjeravate učiniti.

Surađujte sa školom: Nemojte odmah stupiti u kontakt s roditeljima  

 učenika koji su maltretirali vaše dijete. To je obično prva reakcija roditelja, ali ponekad može otežati situaciju. Djelatnici škole su ti koji trebaju razgovarati s roditeljima djece koja su činila nasilje.

Nazovite razrednika ili razrednicu i objasnite razlog svoje zabrinutosti. Dogovorite sastanak u školi.
Kontrolirajte svoje osjećaje. Dajte činjenične informacije o zlostavljanju vašeg djeteta-tko, što, kada, gdje i kako.
Recite razredniku/razrednici sve što očekujete da se poduzme u vezi osiguravanja sigurnosti vašeg djeteta u školi. Ako se zlostavljanje nastavi, zamolite susret s roditeljima onog koji čini nasilje u nazočnosti  razrednika.
Ukoliko se zlostavljanje događa na putu u ili iz škole, pobrinite se za to da dijete u školu dolazi i odlazi sa starijom, dobronamjernom djecom, ili ga vodite u školu i iz nje sve dok se ne provedu dogovorene mjere.
Očekujte da se zlostavljanje zaustavi. Redovito razgovarajte s vašim djetetom i sa školom kako bi se u to uvjerili.

3.  Pomozite vašem djetetu da postane otpornije na zlostavljanje:

Pokažite da mu vjerujete i razumijete ga.
Preporučite mu kako da se zaštiti od napadača. Na primjer, moglo bi se pretvarati da nije čulo uvrede i pri tom govoriti sebi- To je njihov problem, a ne moj! Ja sam OK.-kako bi dobilo više samopouzdanja.
Poučite dijete sigurnosnim strategijama. Naučite ga kako zatražiti pomoć odraslih kada se boji nasilnog djeteta. Razgovarajte  o tome kome da se obrati za pomoć i zajedno odglumite što bi trebao reći. Uvjerite dijete da prijava zlostavljanja nije isto što i ogovaranje ili tužakanje.
Pomozite mu da svlada sramežljivost, da se nauči zauzeti za sebe bez vrijeđanja ili zlostavljanja drugih. To mu može pomoći da ne pokaže strah, što je ponekad dovoljno da obeshrabri napadača.
Ohrabrite svoje dijete! Nemojte mu reći”da si veći mogao bi se sam suprotstaviti”, ili “da si pametnija ne bi te maltretirali”. Takve izjave su možda baš i razlozi zbog kojih ih zlostavljaju.
Omogućite djetetu da se osjeća važno, hrabrite ga. Recite mu “želio bih  da sam ja tako dobra u ….”, zaista si mudro odlučio o….”
Pokažite da mu vjerujete i razumijete ga.
Preporučite mu kako da se zaštiti od napadača. Na primjer, moglo bi se pretvarati da nije čulo uvrede i pri tom govoriti sebi- To je njihov problem, a ne moj! Ja sam OK.-kako bi dobilo više samopouzdanja.
Poučite dijete sigurnosnim strategijama. Naučite ga kako zatražiti pomoć odraslih kada se boji nasilnog djeteta. Razgovarajte  o tome kome da se obrati za pomoć i zajedno odglumite što bi trebao reći. Uvjerite dijete da prijava zlostavljanja nije isto što i ogovaranje ili tužakanje.
Pomozite mu da svlada sramežljivost, da se nauči zauzeti za sebe bez vrijeđanja ili zlostavljanja drugih. To mu može pomoći da ne pokaže strah, što je ponekad dovoljno da obeshrabri napadača.
Ohrabrite svoje dijete! Nemojte mu reći”da si veći mogao bi se sam suprotstaviti”, ili “da si pametnija ne bi te maltretirali”. Takve izjave su možda baš i razlozi zbog kojih ih zlostavljaju.
Omogućite djetetu da se osjeća važno, hrabrite ga. Recite mu “želio bih  da sam ja tako dobra u ….”, zaista si mudro odlučio o….”
Pomozite djetetu da upozna nove prijatelje  izvan školskog okruženja. Nova sredina može dugotrajno zlostavljanom djetetu  osigurati “novi početak”.
Ohrabrite dijete da uspostavi kontakt s prijateljskim učenicima u razredu. Pozovite njegove školske prijatelje u svoj dom. Djetetov razrednik možda može predložiti s kojim bi se učenicima vaše dijete moglo sprijateljiti, provoditi vrijeme ili surađivati na radnim zadacima.
Pomognite razvoj talenata ili pozitivnih osobina vašeg djeteta . To može pomoći vašem djetetu da se osjeća sigurnije u društvu vršnjaka, da vjeruje u sebe i svoje sposobnosti.
Uvrede na osnovu boje kože ili pripadnosti nekoj etničkoj skupini također su vrlo česte. Žrtvama takve vrste maltretiranja treba reći da se ne upuštaju u svađe s nasilnikom ili pokušavaju utjecati na njega/nju da promjeni mišljenje. To je gubitak vremena i produžetak mučne situacije koji može dovesti do fizičkog nasilja. Dovoljno je pogledati nasilnika u oči i reći: “Ne sviđa mi se da mi se tako obraćaš” te otići.

I  na kraju:

Zapitajte se: Je li moje dijete zlostavljano zbog teškoća u učenju ili nedostatka socijalnih vještina? Iritira li svojim ponašanjem druge ljude? Ako je vaše dijete vrlo živahno, naglo ili pričljivo, djetetu koje zlostavlja možda ide na živce. To ne opravdava nasilnog učenika, ali može pomoći da objasnite zašto je vaše dijete zlostavljano. Zatražite pomoć psihologa , socijalnog pedagoga kako bi vaše dijete bolje naučilo nepisana pravila njegove vršnjačke grupe.

Dom je tamo gdje je srce. Omogućite vašem djetetu da ima siguran i ljubavlju ispunjen dom, koji mu osigurava fizičku i emocionalnu zaštitu.

OD  SVIH  MODRICA   NAJTRAJNIJE 

SU  MODRICE  NA  DUŠI