"U Hrvatskoj razlikujemo tri osnovna, u etnološkom pristupu zasebna, kulturno-historijska areala (koji se ponekad miješaju):

1. panonska zona - sjeverni nizinski krajevi (Banija, Baranja, Hrvatska posavina, Hrvatsko zagorje, Međimurje, Moslavina, Podravina, Slavonija, Turopolje i Žumberak)
2. dinarska zona - južni planinski prostor (Dalmatinska zagora, Gorski kotar, Kordun, Lika i Ravni kotari)
3. jadranska zona - usko priobalno, obalno i otočko područje (od Istre, preko Hrvatskog primorja i Dalmacije, do Konavala kod Dubrovnika)." *
 

Narodni nakit,trajno kulturno dobro izuzetnih vrijednosti,stječe se nasljeđivanjem,darovanjem,vlastitom izvedbom ili kupnjom. Javlja se u brojnim varijacijama različitih povijesno-društvenih i intimnih okolnosti i prigoda. Neosporan je u tome utjecaj duhovnih vrijednosti,vjerovanja i vjerske pripadnosti, osviještenosti zavičajno – nacionalne kulture , a naročito kreativnost bića koje ga je nosilo ,da se identificira unutar zajednice. Nakit -„narodno pismo“, čija su slova ispisale nepoznate i vješte ruke,ostale su kao trajni pokazatelj dobne i društvene razine,socijalnog,trgovačkog,ekonomskog, vjerskog, zavičajnog i nacionalnog određenja, estetskog ukusa, komunikacijske moći i osobite vizualne poruke. Za izradu su bile važne dvije osnovne kategorije: materijal i tehnika. Tradicijski nakit je išao u dva različita smjera: jedna se odnosi na tehnike zlatarske struke, dok je druga vezana za samoukog autora. Prvi  su određenim tehnikama lijevanja, kovanja , filigranskog rada, zrade putem kalupa stvarali nakit,drugi su specifičnim vještinama nizanja staklenih perli, metalnih zrna na konjsku strunu, žicu ili domaću pređu dobivali nakit čudesne forme.
Pod nakitom se podrazumijevaju izrađeni broševi, gumbi, križevi, narukvice, naušnice, ogrlice, privjesci, prstenje, pafte-kopče na platnenom, vunenom ili kožnom pojasu, igle, perle…

Više o natječaju u privitku.